BOG I BATINA

piše: Ivek Milčec
U  ponedjeljak, 10. lipnja, svi hrvatski (vjerojatno i poneki strani) mediji javili su kako je jedan nasilni roditelj učenice šestog razreda Osnovne škole Petra Kružića u Klisu ušao u razred i ispred zaprepaštenih učenika pretukao profesoricu biologije i kemije, a zatim šakom u glavu udario ravnatelja koji je nesretnoj ženi pritekao u pomoć.

Ovaj tjedan završava škola i zaključuju se ocjene pa nije teško odgonetnuti zašto je otac “Rambo” odlučio krojiti pravdu po svome. Često neobjektivni i nasilju skloni roditelji za sve  propuste u odgoju (pa tako i slabijim ocjenama) svoje djece krivce, umjesto u vlastitoj obitelji, traže u školi i na sve moguće načine žele da im djeca budu odlikaši iako nisu, a nikada neće ni biti sva djeca na istoj IQ razini.

Obično se nakon takvih, nekulturnih i necivilizacijskih ispada  postavlja pitanje tko je kriv: obitelj, škola, Crkva ili vlast?

Uz dužno poštovanje prema svima, svi kompetentni stručnjaci slažu se u jednome a to je da je obitelj glavni stožer u odgoju djeteta tj. ako u obiteljima ima napuklina onda se ni dijete ne može normalno razvijati pa prema tome  u miru učiti i napredovati.

Prije dva tjedna 15-godišnja tinejdžerka iz Hrvatskog Zagorja ubila se zbog okrutnih uvreda koje su joj vršnjaci pisali na internetu. Bila je psihički preslaba da se odupre ili naprosto ignorira uvrede tipa; kravo, droljo, sponzorušo, kurvo itd. Kad vidite kako se tinejdžeri ispred svakoga raspela, kapelice ili crkve prekriže, čovjek naprosto ne može povjerovati da su ta ista “pobožna” djeca, prostaklukom i vulgarnošću na društvenim mrežama, sposobna svoje vršnjake otjerati u smrt.

Stoga se postavlja pitanje svima onima koji su odgovorni za odgoj i obrazovanje hrvatske djece osim roditelja i škole; Udrugama, poltičkim strankama i raznim Stožerima koji su tako revno skupljali potpise za raspisivanje referenduma o definiciji braka kao zajednice muškarca i žene: ne bi li pod  hitno trebalo najozbiljnije porazgovarati o problematici u odgoju naše  djece?

Prešućuje se činjenica da maloljetnici vikendom u kasne noćne sate bauljaju pijani ili drogirani (u ovome slučaju) zagrebačkim ulicama. Zakon o maloljetnim osobama jasno kaže da se maloljetnici poslije 23 sata gradom smiju kretati isključivo u pratnji punoljetnih osoba.

Zar roditelji ne mare gdje su im djeca od 15 ili 16 godina starosti? Kako se osjećaju kad ih policija ili bolnica nazovu neka dođu po svoje pijano dijete?

Smatram da su za naciju to puno važnije teme od  prenapuhanog pitanja: je li moralno da se dvoje muških drže za guzu. Kaj god!

Koliko mi je poznato (ispričavam se ako griješim) zagrebački gradonačelnik se vrlo rijetko ili gotovo nikada ne izjašnjava o noćnim “akrobacijama” gradskih maloljetnika. Očito se ne želi zamjeriti moćnim očevima tzv. “zlatne mladeži” kojoj pripada jedan dio spomenutih maloljetnika.

Ne vjerujem da Miki Bandić u svojem jurcanju gradom ili ranojutarnjem trčanju nikada  nije “natrčao” na grupu pijanih maloljetnika. Ili ima razumijevanja jer je i sam, prije nekoliko godina, pijan izazvao saobraćajnu nesreću i pobjegao s mjesta događaja a savjesni policajac, zbog zapisnika i prijave, nagrađen je otkazom!

Kad sam već kod starog-novog zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića, priznajem da sam izgubio na prošlim izborima. Izgubio sam nadu da će mojim rodnim gradom vladati razuman i kulturan čovjek. Manjina tj. manje od 50% građana glavnoga grada opet je izabrala Milana Bandića, čovjeka kojemu su purgeri posprdno nadjeli nadimak-Obečanović. Tak je “maratonac” postal  “Bog i batina!” Kaj god!