KONJICA

KAJ GOD!!!
piše: Ivek Milčec
U mnogim povijesnim bitkama konjica je znala biti odlučujući faktor u konačnoj pobjedi nad neprijateljskom vojskom. Čuveni vojskovođe znali su reči kako “konjanik vrijedi kao deset pješaka”.

Kad gledamo povijesne filmske spektakle vidimo u kakvim sve scenama sudjeluju konji i konjanici. Jasno, to su sve izvježbani konji kojima upravljaju vješti kaskaderi koji točno znaju kako i u kojoj sceni treba pasti ili skočiti preko(za potrebe filma) umjetno napravljenog ponora. Međutim, osim vojne ,policijske ili filmske konjice postojala je i jedna nogometna.

Pedesetih godina prošloga stoljeća, madžarsku nogometnu repku zvali su “laka konjica” koja je u svojim redovima imala nenadmašne znalce nogoloptanja: Ferenca Puskasa, Sandora Kocsisa, Zoltana Czibora, Nandora Hidegkutija, Gyulu Grosicha i druge koji su “nogometnom rapsodijom” zadivili sve ljubitelje nogometa, ali i športa uopće.

Nažalost, vojna intervencija sovjetske Crvene armije u Mađarskoj (1956.) ubrzala je raspad te sjajne nogoloptačke generacije a mnogi igrači pobjegli su u inozemstvo gdje su nastavili igrati u vodećim europskim i svjetskim klubovima.

Dakle, kao što vidimo konjica, vojna,policijska ili “sportska” ima tradiciju pa je to zacijelo na umu imal i Ranko Ostojić, ministar unutarnjih poslova, koji je rekel da ozbiljno razmišlja o uvođenju konja u policijske snage. Vjerojatno je pri tome mislio na isplativost i ekonomičnost uvođenja konjskih snaga jer cijena benzina iz dana u dan raste, a bala sijena je puno jeftinija i …ekološki gledano, puno zdravija  nezdravih oktanskih goriva.

Ako prijedlog zakona o policiji tj. osnivanje policijske konjice prođe saborska čitanja …uskoro bi se na našim ulicama mogli pojaviti konjanici koji će biti, osim patroliranja, obučeni za sprečavanje možebitnih sindikalnih ili radničkih prosvjeda a možda spriječe i daljnje sukobe između “plavih” i “bilih”navijača.

Kak god bilo, to je pomak u politici zapošljavanja jer će konj i konjanik zamijeniti deset novih “drotova”. Kaj je još važnije konju ne treba isplatiti regres ni božićnicu, a kad ostari ni otpremninu!

Zgleda, da se je nova Vlada ozbiljno primila posla pa želi svima nama, ali i bivšim vlastima,dokazati da se i s manjim proračunom može živjeti i još uštedjeti koju kunu. Donekle im je ovaj snijeg poremetio planove jer se je (zbog slomljenih ruku i nogu) u splitskom KBC potrošilo gipsa koji bi ,u normalnim uvjetima, bio dostatan za dvije godine.

A gips je isto novac koji će manjkat za nabavku lopata i grtalica koje je spretni trgovac i gradonačelnik Kerum već sada naručio kak mu se sljedeće zime nebi dogodilo da zbog snijega tri dana ne može stati pred TV kamere.K ak bi Splićanima objasnil da nek buju sretni kaj se nisu rodili u Sibiru. Ili Srbiji. Nezadovoljni građani počeli su potpisivati peticiju za održavanje referenduma za smjenu splitskog poteštata, a ako im to uspije mogli bi za novoga gradonačelnika izabrati izvjesnog Mladena Kozalića, bivšeg predsjednika MO Jagnjedovac i kandidata za predsjednika Hadezea, koji je izjavil da je “vodil mjesto sa 400 stanovnika i uvjeren je da bi jednako tak uspješno vodil i zemlju s četiri milijuna stanovnika.”Kaj god!

Ali,vratimo se mi štednji. Slavko Linić, financ-ministar, založil se, kak javljaju svi mediji, od lijevih, nezavisnih, crkvenih pa do desnih, za ukidanje tri neradna dana (Dana antifašističke borbe, Dana državnosti te Tijelova), jer svakim neradnim danom gubimo milijardu i sto milijuna kuna.

Jasno, samim tim gubi i državna blagajna koja itekako vapi za svakom lipom. Naravno, bilo je za očekivati da će taj Linićev prijedlog mnogi ,iz raznoraznih razloga, dočekati na nož i upitno je je li ministrov prijedlog uopće treba uputiti u saborsku proceduru. Imamo niz europskih zemalja, članica EU, koje imaju više državnih i vjerskih blagdana tj. neradnih dana a puno su privredno i financijski jače od naše zemlje.

Mišljenja sam da se treba puno više pozabaviti otvaranjem novih radnih mjesta kak bi nezaposleni, pogotovo mladi, mogli zaraditi za život a ne nekakvim nebuloznim prijedlozima stvarati još veći nemir i sve veću podijeljenost hrvatskoga društva. Ne znam ni za jednu civiliziranu Vladu koja bi radila ili predlagala ukidanje Dana državnosti, nezavisnosti, oslobođenja… ili kak se to već u pojedinoj zemlji zove.

To se odnosi i na zapovijedane crkvene blagdane ,jer bi nakon koju godinu nekome moglo pasti na pamet da i Božić (radi punjenja proračuna) proglasimo radnim danom. U našem Ustavu piše da smo antifašistička zemlja (kaj nema veze sa komunizmom) pa i praznik Antifašističke borbe treba poštovati.

A na državne blagdane na pročelja kuća izvjesiti naš hrvatski stijeg za kojeg su mnogi u prošlosti, ali i sadašnjosti (Domovinski rat) dali svoje živote. Činjenica je, da je ovim prijedlogom financ-ministar zabio autogol samom sebi, ali još više koalicijaskoj Vladi koja i bez toga ima dosta unutarnjih problema.

Linićev prijedlog došel je kao naručen oporbenom Hadezeu koji je i sam u velikoj gabuli. Ukidanje (tj.prijedlog) ili brisanje državnih praznika i blagdan,a neki Hadezeovci proglasili su kao povratak na staro, maltene povratak komunizmu. Pritom se rado naglašava da je Hadeze jedini i pravi čuvar hrvatske državnosti i opstojnosti pa bi stoga bilo najbolje da nova Vlada čim prije rikne tj. ode u stečaj kako bi domoljubne snage opet mogle preuzeti vođenje zemlje.

Međutim, malo je riječi o tome da su pojedinci iz njihovih redova, obnašajući visoke državne dužnosti, “jamili” i doprinjeli porazu Hadezeove osmogodišnje vladavine i pobjedu Kukuriku koalicije na prosinačkim parlamentarnim izborima. Osim toga, stranku potresaju unutar frakcijske borbe između aktualne predsjednice Kosor i njezinih izazivača, pretedenata na predsjedničko mjesto.

U toj borbi ne biraju se riječi što je znak da pravi okršaji tek predstoje kaj u konačnici …nije tak ni loše …jer je došlo vrijeme da se stranka demokratizira i pripremi za lokalne, a za četiri godine parlamentarne izbore.

Pomalo je čudno da u kritici nove Vlade, nigdje (ili ja to nisam pročital) ni slova o možebitnom uvođenju konja u policijske snage. Možda se boje (ako za četiri godine ponovno osvoje vlast) da ih nebi netko podsjetil na vic iz osnovne škole, kad je pandur čul jednog klinca kak pita drugoga koja je razlika između policajca i konja. “Da čujem, kakva???”, podviknul je cajkan udarajući  “narodnom” palicom o dlan, a klinac mu prestravljeno odgovoril: “Nikakva,nikakva!” “I ja mislim” …zadovoljno je zaključil policajac.