piše: Sandra Marelja Muić
I tako ja u jučer jednoj od svojih veselih interakcija nad sudoperom kad ono na radiju zafrkancija na račun toga „šta ćete obući za doček ulaska u EU“…! Mislim, svaka čast na domišljatosti, ne bi se ni te fore tako lako sjetila, najoriginalnija je bila jedna dama koja je rekla da će obući vreću za smeće, samo nije naglasila o kojoj se radi, o onoj običnoj crnoj ili onoj žutoj za pet-ambalažu.
Jasno je meni da je to velika stvar, da je to ovako i onako, ali da smo opet najsmješniji sami sebi, to stvarno jesmo. Ja stvarno ne znam šta će mi to biti drugačije ujutro kada krenem na posao kao jedna od one sretne manjine koja još ima stalni posao, ne znam hoće li ona rupa na autobusnoj stanici osvanuti sanirana odjednom ili više neću vidjati one standardne posjetitelje kontejnera prije osam koji, svatko u svom rejonu, grozničavo pokušavaju pronaći još koju bocu prije nego navale oni drugi?
I prilično sam sigurna da se ni drugim ljudima oko mene ništa neće promijeniti, pogotovo onima koje su egsistencijalni problemi zbog kredita kod europskih banaka dotjerali do očaja, ili onima koji su ostali bez posla i plaće jer im je tvornicu preuzeo misteriozni novi europski vlasnik.
Kruha i igara, tipični Hrvatistan. Samo insceniraj neki teatar i eto nas, a nakon tri dana labuđi uzdasi za neostvarenom perspektivom jer se eto, ništa nije promijenilo. Kao kod nekog od naših velenogometnih uspjeha jednokratnih, kada se igrača majstora ocrni kod prve iduće loše utakmice, uspjeh jedva dočekamo a munjevitom brzinom zaboravimo, tako nam nekako memorija funkcionira.
Koja je to drama bila jer njemačka kancelarka otkazala svoj dolazak odjednom, toliko teorija zavjere nisam čula ni od doba kada se nacionalnost nije spomenuti smjela. Jadna žena, gotovo da je svoj mandat predala od muke pred šahovničarima silnim, muca u kameru dobrodošlicu prigodom ulaska u Europu, gleda nas skinuti s vrata.
Sve sam čekala da telefon zazvoni kao u predizborno vrijeme pa da me netko pita nešto tipa Što mislite zašto gospođa nije došla u Zagreb danas? …pa ja mislim zato jer je sezona ribizla u Njemačkoj, pa gospođa Merkel kasni sa ukuhavanjem kompota i ne može stići.
Bože dragi, najmoćnija žena Europe nije mogla cijeli dan izdvojiti za nas jer joj ostatak starog kontinenta popunio raspored, ajmo plakat’ – šta mora biti neka zavjera svugdje, neka protuhrvatska konstrukcija , neka namjera?
Pa šta i da je, kada ćemo jednom prestati razmišljati u toj šabloni, samostalna smo država godinama. I tu samostalnost su izvojevali svi oni samozatajni oko nas, stjerani danas na rub društva, kapitulirali u svojoj borbi poslije borbe, a danas ipak trajna smetnja bez svog zdravlja i godina mladosti ostavljenih na terenu.
Sada će nas pet dana proganjati slike raznih dočeka i ozbiljnih europskih izaslanika koji su zaradili svoju dnevnicu dolaskom u Zagreb i onda će početi prije spomenuto čuđenje. Predsjednik će dodati svoj senf još. O premijeru da ne govorim, a ovi koji su prije njih zauzimali te pozicije će vjerovatno rupčićem sa lepoglavskom čipkom trati suze jer neće popuniti medijski prostor ovaj put, a tako su se trudili.