tekst i foto: Sonja Breljak
Berlin/ Pisala već o tome kako sam u Berlinu nedavno, za posjeta grupe Splićana (i Kaštelana, Osječana, Zagrepčana) koje je predvodio splitski pisac, naš suradnik i dobar prijatelj Marijo Glavaš, nenadano upoznala Anu Deković (Upita: Poznajete li fra Jozu Grbeš?) praunuku Marije Aranza, glavne protagonistice i autorice pisma sinu u Ameriku iz daleke tisuću devesto i neke, koje smo dobili iz arhiva župe u Čikagu zahvaljujući tamošnjem svećeniku fra Jozi Grbeš, i objavili na našim stranicama.
Naravno, iznenađenju nije bilo kraja …pismo su rođaci glavnih aktera, kopirali i čitali u crkvi u Kaštel Novom …saznadosmo od Ane …
Bio je to lijep, čudesan susret, nakon kojeg s Anom Deković koja nosi bakino ime (a baka je jedno od djece Marije Aranza), po njenom povratku u Split nastavismo toplu komunikaciju.
Ana nam između ostalog, piše:
–Pročitala sam Vaš tekst na portalu. Mene i moju obitelj (Aranze i Metličiće) iskreno je dirnulo u srce sve što ste napisali.
Odlučili smo pokušati uspostaviti kontakt sa rodbinom iz Čikaga. Naš čudesni susret u Berlinu još jednom je pokazao kako putovanja i druženje obogaćuju ljude.
Iznad svega još jednom se pokazalo da pisana riječ živi vječno i povezuje ...
Na toplo Anino pismo, poslasmo istovjetan odgovor:
– E da znate tek kako je mene dotaknuo naš susret! To su najdraže stvari za nekog autora kad čuje jeku riječi i rečenica. I to tako ugodne zvuke.
Sresti praunuku Marije Aranza u sred Berlina! To je kao da je Marija sama sišla sa stranica portala i progovorila, kao da je oživio Ivan, brojni iseljenici i oni koji su ih ispraćali i čekali. Kakvo zadovoljstvo!
I kako lijepe vijesti da želite uspostaviti kontakt s rodbinom iz Čikaga. Na to imate potpuno pravo, sigurno bi se to svidjelo pokojnoj prabaki. Šta ima žalosnije od pokidanih obiteljskih veza.
Želite li da pokušamo preko Joze Grbeš u Čikagu? Imate li ikakav trag, kakvo ime ili prezime? Ako bilo što doznate jako bi me zanimalo.
Posljednje vijesti od Ane su vrlo optimistične:
– Hvala Vam na Vašem trudu i brizi. Moj rođak Jakov Aranza (liječnik kao i ja, unuk onog Jakova koji “ide u soldate”), već je pronašao vezu sa sinom pok. Ivana, Johnom Aranza. Aktivan je u župi sv. Jerolima, pa smo ga pronašli na internetu u vezi nekih zbivanja u Župi.
Javit ću Vam kako se razvijaju naši kontakti. Još jednom Vam hvala na svemu, a nadasve na Vašoj toplini i ljudskosti. Bilo bi lijepo da nam Vi i Vaša obitelj dođete u goste. Do tada puno vrućih pozdrava iz Dalmacije šalje Ana Deković.
Eto! Tko to može platiti, to zadovoljstvo da si bio dio nekog ugodnog, lijepog djela, da je jedan tekst pokrenuo, osnažio, doprinio rješenju čega, povezao izgubljene, pokidane veze. Biseri su to našeg Hrvatskog glasa Berlin. Pravi biseri! Najdraže stvari.
Sa zadovoljstvom i nadom očekujemo dobre vijesti iz Amerike i Kaštela.