DOBRI STARI POHLEPNICI

piše: Antonio Gavran
Hrvatski narod je uvijek na pohlepnički način pokušavao od ljeta izvući ono maksimalno. Kad aktualni ministar turizma izjavi kako je ovogodišnja sezona po novcu koji je donijela u državnu blagajnu prosječno dobra, iako svi mediji prenose kako se na Jadranu smanjio broj gostiju, nemamo uopće o čemu dalje i razgovarati.

Naša politika vođenja bilo čega bila je: – Uzmi maksimalno koliko je moguće, bitno je zaraditi danas, o sutra se ne isplati razmišljati, daleko je.

Takva politika dovela nas je u stanje gdje se danas nalazimo.

Zemlja koja je na geografskoj karti Europe na strateškom mjestu, prepuna prirodnih ljepota, ove godine je itekako  osiromašena brojem gostiju koji će k nama doći na ljetovanje i odavde otići obogaćeni pozitivnim iskustvima i „napunjenim baterijama“ za nove radne pobjede.

Ljudi iz različitih dijelova Hrvatske, iako u svojoj zemlji, ne mogu posjetiti Jadran jer vrtoglave cifre kojima se naplaćuje sve osim zraka, većinu dovodi u stanje sanjarenja u kojem tek  maštaju o moru zadovoljavajući se lokalnim rijekama i jezerima.

Žalosno je to da prosječan Hrvat ne može iskoristiti blagodati zemlje u kojoj živi.  Vrijedi li onda uopće razmišljati o tome kolike su mogućnosti naših balkanskih susjeda kojima je standard puno niži od našega.

Platiti turu pića sto pedeset ili dvije stotine kuna, a  koje košta u trgovini dvadesetak kuna, velik je udar na novčanike bilo kojeg turista, a posebice na moral jednog ugostitelja, tj. zemlje koja nudi takve usluge turizma.

No, očito, mi morala nemamo!

Po svemu smo slični top destinacijama osim po sadržajnosti različitih programa. Ono što mi nudimo more je i nekoliko disco klubova, različite partye itd. Ozbiljan kulturni sadržaj za jednu sezonu vjerojatno možemo nabrojati na prste jedne ruke.

Želimo naplatiti masno svaki korak po našoj, Bogom danoj zemlji, ali ulagati u sadržaj – nikako!

Čemu to, samo bacati „teško zarađeni novac“?!?

I onda se mi čudimo kako nas netko proziva u novinama ili na javnoj televiziji kao preskupu zemlju za ljetovanje. Slažem se, trebaju biti elitna mjesta „za veće face“ ali nemoguće je cijeli Jadran učiniti elitnim ponajprije zbog gostiju koje možemo imati, a očito ne želimo.

Bojim se budućnosti.

Maksimalna zarada koju sada pokušavamo ostvariti dovest će do situacije u kojoj će turist koji jednom posjeti Hrvatsku odustati od same pomisli da to više ikada učini.  Time će i svojim prijateljima prenijeti sliku o skupoj zemlji bez kvalitetnog sadržaja.

Kao što svaki proizvod neprestano vodi borbu s tržištem kako bi slomio konkurenciju i ponešto novo neprestano donosi kako bi na surovom tržištu opstao, tako bi i hrvatski turizam, ako postoji imalo želje da ovaj „Bogom dani“ zanat ostane izvor profita, trebao funkcionirati.

Na žalost, sve je kod nas nakaradno, pa tako i turizam.

Monopolski se ponašamo kao da ne postoje druge turističke destinacije i kao da svi jedva čekaju doći u Hrvatsku bez obzira koliko to koštalo.

Kada čovjek iz razvijene zemlje sa visokim BDP-om kaže da smo skupi nije li to dovoljno alarmantna situacija za sami opstanak našega turizma!?

Nama možda da. Ali,  tko smo mi da razmišljamo kad imamo plaćene ljude koji eto,  znaju svoj posao i dobro ga obavljaju što sezona i pokazuje …