NA MAGAREĆOJ KLUPI

Hrvatska na Frankfurtskom sajmu knjiga 2013.

piše: Aleksandra Brnetić
foto: Marijana Dokoza
Punih je deset dana prošlo od Frankfurtskog sajma knjiga a ja nikako da se oslobodim jedne slike i da zaboravim jednu izjavu.

Gledam u nju, u tu klupu iz zagrebačkog parka Zrinjevac, i čujem kako mi Neven Antičević, predsjednik Zajednice nakladnika i knjižara Hrvatske gospodarske komore, govori: „Ministarstvo je tako htjelo. Osim toga, svi smo mi u Zajednici volonteri!“

Za prvi hrvatski samostalni nastup, a bilo je to daleke 1992., netko se od nakladnika dosjetio i na sajam dovukao jednu drvenu klupu sa Zrinjevca. Klupa je za čas postala hit u paviljonu broj 5. Svi su stalno svraćali do nje i samo škicali kad će se netko dignuti, a hrvatski su nakladnici naveliko kovali planove o Hrvatskoj kao zemlji domaćinu na jednom od idućih sajmova.

Danas, kad konačno imamo ključeve tog toliko žuđenog zdanja zvanog Europska unija, možemo zapisati u anale  da ovogodišnji hrvatski nastup u Frankfurtu nikad nije bio toliko neprepoznatljiv, razmrvljen, raštrkan, začudan, gotovo šizofreničan. Bilo ga je i nije ga bilo.

I ove je godine štand Zajednice bio u Petici, na prvom katu. U ćošku, ali dobro uočljiv već s pomičnih stepenica. Površina mu je bila puno, puno manja od lanjskoga – 48 m², no raspored funkcionalan, kompaktan. Sve je bilo tu što treba, police s knjigama, tri mala okrugla stolića s nešto stolica, informativni punkt. Svoja je izdanja izložilo osam nakladnika – Algoritam, Kršćanska sadašnjost, Meandar, Medicinska naklada, Naša djeca, Školska knjiga, Tri M, V.B.Z.

Na štandu je stalno bio neki muving, dolazilo se i odlazilo, živo razgovaralo. Međutim, nije bilo posjetitelja, bio to hrvatski građanin koji desetljećima hodočasti na sajam ili netko sa susjednih štandova, bosansko-hercegovačkog, turskog, slovenskog, koji se nije čudio što se na štandu ne događa – ništa.

Nijedan hrvatski književnik nije okupljenima pročitao ni retka iz svoje najnovije knjige, nijedan se izdavač nije javno pohvalio najnovijom knjigom, nitko nije organizirao ni jednu diskusiju. Na štandu institucije koja je desetljećima nositelj inozemnih nastupa uzalud smo tražili naznaku da je CROATIA, što je blistala s krova štanda, postala članicom Europske unije.

U razgovoru s Nevenom Antičevićem saznah da je ove godine zadaća Zajednice kao člana Hrvatske gospodarske komore da bude tehnički servis nakladnicima te da je za oblikovanje programa hrvatskog nastupa Ministarstvo kulture zadužilo Alidu Bremer, kuratoricu kulturnoga projekta Kroatien Kreativ 2013 i mrežu Traduki u kojoj ona radi, a organizaciju službenog štanda prepustilo Hrvatskoj udruzi nakladnika dječje knjige.

Ministarstvo je Zajednici drastično smanjilo financijska sredstva. Oni kao volonteri ne mogu ništa uraditi bez ikakvih subvencija. Razvija g. Antičević jedan argument za drugim, niza ih na nepreglednu nisku odgovora na pitanje zašto se ništa ne događa.

Od pukog zaprepaštenja nad ovako posloženim outsorcingom promocije hrvatske knjige i posvemašnjim mirenjem s propisanom sadržajnom pasivizacijom zaboravih priupitati: – Tko je Zajednici onemogućio da se na štandu izvjesi transparant na kojem bi netko svojom pa makar i nevještom rukom na tri, četiri jezika – na njemačkom, engleskom, francuskom, španjolskom i, naravno, hrvatskom – ispisao: Halo! Mi smo tu. Dobar vam dan! Evo nas!, ili tako nekako.!?Tko im to nije došapnuo da su mogli ukazati na nastupe hrvatskih književnika diljem sajma pa i u gradu?! Da su na jednu policu mogli staviti najnovije njemačke prijevode hrvatskih knjiga i djela njemačkih književnica hrvatskog podrijetla! I da to sve skupa ne mora niš’ koštati!

S romanom prvijencem Olivas Garten u izdavačkoj kući Eichborn pojavila se Alida Bremer, Splićanka koja živi u Münsteru i svima nama znana kao uspješna promotorica hrvatske književnosti u Njemačkoj. U okviru ovoga Sajma organizirala je niz foruma i rasprava na kojima su se predstavljali hrvatski književnici. Olivas Garten je obiteljska saga koja seže u razdoblje talijanske i austrijske vladavine nad hrvatskim Jadranom a počinje s pričom o Hrvatici koja živi u Njemačkoj i jednoga dana saznaje da je od pokojne bake Olive naslijedila maslinik s dvije stotine zapuštenih ali još dobrih maslina, tamo negdje u Vodicama.

Romanu Simiću je u njegovog njemačkog nakladnika Voland & Quist izašao roman Nahrani me. U zbirci od jedanaest priča – u prijevodu Brigitte Döbert i njemačkog naslova Von all den unglaublichen Dingen – čitamo o autorovu iskustvu i djeteta i roditeljstva.

U knjizi Was will Europa? – Rettet uns vor den Rettern (na hrvatskom bi to glasilo: Što želi Europa? – Spasite nas od spasitelja) izdavačke kuće Laika Verlag filozof i publicist Srećko Horvat i slovenski filozof Slavoj Žižek promišljaju Europu u trenutku kad Hrvatska postaje njenom članicom. Između ostaloga se pitaju se što je preostalo od slobodarskih ideja kad kapital svime vlada i kako opet relevantnima učiniti interese većeg dijela stanovništva.

Od izdavačke kuće Hoffmann und Campe Zajednica je mogla posuditi i izložiti jedan primjerak novog romana Restaurant Dalmatia u kojem Jagoda Marinic, njemačka književnica i kolumnistica čiji su roditelji Hrvati, piše o domovini i identitetu kao preduvjetima za ispunjeni život.

U ovom nabrajanju ne smijem ni u kojem slučaju zaboraviti najnoviji broj uglednog književnog časopisa Neue Rundschau koji nakladnik S. Fischer izdaje već 122 godina. Naslovnicu ovogodišnjeg 3. broja, izašlog za sam Sajam, na tamnoplavoj podlozi krasi naslov Kroatien in der EU.

Alida Bremer je okupila trinaest književnica i književnika pa tako između ostaloga Marka Pogačara, Ivanu Simić Bodrožić, Nadeždu Čačinović do Renata Baretića, Zvonka Makovića i Anđelka Milardovića. Odgovarajući na pitanje što Europa može naučiti od Hrvatske oni u eseju, fikcionalnoj priči, glosi, dokumentu pišu o socijalnoj hladnoći u hrvatskome društvu, nedostatku solidarnosti, bezperspektivnosti političkih odluka koje su donese jer se navodno moralo povinovati diktatu tržišta, o ksenofobiji.

O svim tim navedenim knjigama na štandu Zajednice ni traga.

Štand Hrvatske dječje knjige bio je u Trici, punoj prepunoj posjetitelja gdje na pola prostora carevaše knjige za djecu i mlade. Pozivajući se na Ministarstvo kulture Republike Hrvatske, HINA je bila najavila da je hrvatski nastup u cijelosti posvećen predstavljanju knjiga za djecu i mlade i da će se u sklopu programa predstaviti autori Margareta Peršić, Zdenka Bilušić, Andrea Petrlik, Kašmir Huseinović i Davor Peršić.

Svratih na svečano otvaranje hrvatskog štanda. Na štandu gužva, svi se grle i ljube, vidim i predsjednika Hrvatskog društva pisaca Nikolu Petkovića. Tu je i Dubravka Đurić Nemec, načelnica Sektora za književno-nakladničku i knjižničnu djelatnost Ministarstva kulture od koje dan ranije saznah da je Ministarstvo bilo raspisalo natječaj za organizaciju nacionalnog nastupa na koji se javila Alida Bremer i Hrvatska dječja knjiga. Do uha mi dođe da se očekuje Berislav Šipuš, zamjenik ministrice.

Govora nismo dočekali, programa još manje. Jedino je neumorni MagisterLudiManBand, neprekidno udarao po svom instrumentu instalaciji iz kućne radinosti davši priliku odrasloj djeci da se ljulja i plješće u ritmu hrvatskih i svjetskih hitova.

I što reći na sve ovo?

Alidi petica za gospodski provedenu koncepciju, a sve one koji se u Ministarstvu kulture Republike Hrvatske brinu o knjizi, kao i čelnike i Vijeće Zajednice nakladnika i knjižara Hrvatske gospodarske komore na magareću klupu. Na Zrinjevcu.