JEDAN PAPA MALO JE

Emil Cipar
Ovog ljeta bio sam gost kod Jesus-Freaksa u Remscheidu. To je jedna relativno  mlada kršćanska zajednica i u Njemačkoj ih ima 60-tak. Ukupno imaju preko 2 000 članova.

Iz razgovora sa članovima te zajednice doznao sam kako oni vjeruju da bez obzira što se u crkvenoj povijesti događalo, razgovor s Isusom Kristom i vjera u njega i danas pomaže  u rješavanju svih problema.

Prema Bogu njeguju osobni kontakt, a odbijaju sve rituale i sakralni rječnik koji vlada u drugim crkvama. Posebno im je zanimljiva moderna duhovna glazba koja je adaptirana u modernim glazbenim stilovima kao rok, punk, tehno, hip-hop…

Njihov govor je govor mladih sa ulice danas.

U Remscheidu su za svoje potrebe iznajmili zgradu jedne bivše tvornice i sami ju preuredili za svoje potrebe. Nakon puno uloženog rada dobili su funkcionalne prostorije za ugodna produhovljena druženja. Budući se finciraju sami i iz donacija prostorije su namještene skromno. Skromno i funkcionalno.

Volim se družiti s njima, pa sam se rado odazvao pozivu posjetiti ih. U prosjeku su to …oko 35 godina stari, uglavnom dobro obrazovani mladi ljudi.

Bio je petak uvečer, a petak je dan posvećen mladima. Te večeri raspravljalo se o temi vjera, nada i povjerenje, bilo je ugodne duhovne glazbe i jedna vrlo zanimljiva propovijed.

Bilo je to neposredno prije parlamentarnih izbora. Članovi zajednice su različito politički orijentirani i svaki od njih imao je svog favorita među kandidatima širokog političkog spektra.

Svaki od njih vjerovao je da će njegova politička opcija dobiti izbore što je sasvim logično.

Ali svi zajedno imali su i zajedničku vjeru. Vjerovali su kako će …bez obzira tko na kraju izađe kao pobjednik, to biti najbolje rješenje za Njemačku u iduće četiri godine.

–Svaki od njih napravit će nešto iz svog programa, pa će tako bar neki postojeći problemi biti riješeni. Ostali će doći na red kasnije…reče mi jedan od njih.

Izbori bili i prošli. Apsolutnog pobjednika nema, ali freaksi vjeruju kako će bilo koja moguća koalicija donijeti napredak. Građani su rekli svoje, sada su političari na redu dokazati kako njihova predizborna obećanja nisu bila mjehuri od sapunice.

Do tada oni u miru obavljaju svoju misiju …svakodnevno propovijedanje evanđelja na razne načine, a ako drukčije ne ide onda i riječima.

Freaksi imaju nadu i vjeruju da će se stvari popraviti.

U Hrvatskoj sam ponovo. Razgovaram sa mladim ljudima, sa puno mladih ljudi otprilike istih godina i obrazovanja kao Jesus–freaksi u Njemačkoj.

-U Hrvatskoj su to katolici …isto tako kršćani dakle.

Hrvatski mladi uglavnom nemaju niti nadu, niti vjeru niti povjerenje u hrvatsku politiku. I kako bi mogli imati kad su mediji  ispunjeni vijestima o bezbrojnim pljačkama hrvatske imovine. Pokrala su ih njihova braća u vjeri koji su u crkvama sjedili u prvim redovima.

Sume o kojima se radi su goleme. Način i stil krađe ukazuje kako je u siromašenju hrvatskog građanina sudjelovao veliki broj osoba. Sve to vrijeme katolička crkva prala je ruke u nevinosti …ništa nije znala.

Nije znala, ili nije htjela znati. Nemoralni Vatikanski ugovori između hrvatske države i Vatikana osigurali su hrvatskom kleru ugodan život. Kod ugodnog života često se zaboravi kako se evanđelje može i živjeti, a ne samo verbalno propovijedati.

Loš je to primjer kada, u duhu evanđelja, svećenik na misi propovijeda skromnost, a nakon mise sjeda u vlastiti terenac vrijedan 60 000 eura.

Mladi u Hrvatskoj ne vjeruju da će bilo koja postojeća politička opcija popraviti bilo što u Hrvatskoj. Zbog toga napuštaju zemlju, ili traže priliku kako će to učiniti.

Po meni najveći krivac za takvo stanje je katolička crkva u Hrvata. Oni su se udaljili od Krista, udaljili od evanđelja.

Ne spadam više u tu populaciju koja radi na svojoj budućnosti, ali mi je jako teško gledati takvo stanje. Želio bih da mladi imaju nadu, vjeru i povjerenje.

Na kraju tunela ipak se nazire svijetlo …slabo, titravo, jedva vidljivo, ali ipak svjetlo. To je novi poglavar katoličke crkve papa Franjo. Njegove riječi, a i njegova djela daju mi nadu vjerovati da je to pravi misionar Kristovih riječi i djela.

Ali …papa je jedan, a kardinala, biskupa, svećenika… bezbroj. Za nadati je kako među njima ima i onih koji su ga spremni slijediti. Za sada …prije vidim u njihovim redovima protivnike nego sljedbenike, ali tko zna.

Jedino što ja mogu učiniti jest moliti se zajedničkom Bogu da podrži i pomogne Franji širom otvoriti vrata katoličke crkve kako bi se u nju konačno vratio Isus Krist.

PS: Možda sam malo nejasan u zadnjoj rečenici. Možda se može pročitati iz nje kako Isusa Krista uopće nema u katoličkoj crkvi. To ne bi bilo točno, jer poznajem puno ljudi u katoličkoj crkvi koji žive ili su živjeli Kristovu riječ, ali oni su manjina i Krist dolazi samo kod njih. Ja bih volio da Krist u katoličkoj crkvi ne bude gost nego domaćin i želio bih da katolička crkva postanu i vjernici.

Zlatni križevi u crkvi ne simboliziraju križ na kojemu je Isus raspet …oni simboliziraju pohlepnost klera. Pretvorimo ih stoga u ljubav prema svijetu kojega je Bog stvorio, a u tome svijetu je puno onih koji tu ljubav nužno trebaju. Učinimo to na način kako nam papa Franjo savjetuje.