VRUĆ KRUMPIR

piše: Ivek Milčec
Ma, koliko god se mi, Hrvati, branili od toliko omrznute balkanštine i guslarskog mentaliteta, često svojim postupcima dajemo za praf onima koji nas još uvijek svrstavaju u tkzv. Zapadni Balkan.

Evo primjera.

Neznam, zakaj su se mnogi među nama okomili na  krumpir kojim se hrane milijarde ljudi a neki psuju i prastara indijanska plemena koja su prva, podno Južnoameričkih Anda, počela uzgajati gomolje te plemenite biljke. Krumpir je postal predmet mnogih svađa i političkih prepucavanja.

Kaj mislite zakaj?

Zato,kaj se mnogi prevaranti, raznih političkih boja i svjetonazora, nakon uhićenja i boravka u Remetincu pokaju i priznaju svoje kriminalne grijehe pa im sve to sudac uzme u obzir a umjesto da im odrapi primjerenu zatvorsku kaznu, pošalje ih u Pučku kuhinju guliti krumpir.

Tak je bivši ministar Čobanković, nakon pokajanja, umjesto u zatvor poslan u kuhinju gdje “za kaznu” mora jednu godinu guliti krumpir. Kada Čobi jednoga dana napiše “uzničke memoare” posebno poglavlje posvetit će sigurno tonama krumpira koje su prošle kroz njegove ruke. U kuhinjama će sigurno završiti i Adezeovi “pokajnici”:Mladen Barišić, Nevenka Jurak, Branka Pavošević, Stjepan Fiolić i još neki a ne bi nas iznenadilo da Sanadera pošalju u “Esplanadinu” nobel-kuhinju.

Neznam,zakaj Čačić nije završil u kuhinji, vjerojatno se kod presude mislilo da mu je, kao bivšem predsjedniku HTS-a primjerenije u ruke dati lopticu. Ne tenisku nego golfersku. A loptica ko loptica.

Nakon izdržane kazne “pokajnici”bi trebali otići k biskupu Pozaiću, skrušeno se ispovijedit i moliti za oprost grijeha a on bi im, kao obiteljskim ljudima, podijelio blagoslov i savjetovao nek se čuvaju ove “sotonske i nenarodne vlasti”, ali i svih onih koji su je izabrali. Kaj god!

Kad sam već spomenul obitelj, ne mogu a da ne napišem da je  udruga “U ime obitelji” uspjela u svome naumu tj. da će se 1. prosinca održati referendum kojim se brak želi definirati kao zajednicu žene i muškarca.

Prema prvim procjenama, referendum će koštati oko 47 milijuna proračunskih kuna, ali je već sada jasno da će sve to ostaviti gorak okus u mnogim obiteljima koje primaju socijalnu pomoć jer toliki iznos je zapravo jednomjesečna pomoć za siromašne obitelji.

Udrugu U ime obitelji nesebično pomaže Crkva, nekoliko katoličkih udruga, HDZ-a i još neke strančice pa su i oni mogli uplatiti koji milijunčić za “obranu obiteljskih vrijednosti”.

Na Facebook stranicama vodi se pravi verbalni rat između onih ZA i PROTIV referendumskog pitanja pa se samo od sebe nameće pitanje da kakav će “rat” tek nastati ako se raspiše referendum protiv ćirilice, srpske manjine, nenarodne vlasti, preljubnika itd.

Izgleda,da je nekome u interesu da hrvatski građani međusobno ratuju i do iznemoglosti glođu, da se prepucavaju tko je veći Hrvat i katolik, je li Marija Bistrica “veća” od Gospe Sinjske a o Međugorju da i ne govorimo.

Umjesto da svi skupa zasučemo rukave i pomognemo koliko najviše možemo da gospodarstvo izađe iz gliba, nekima je važnije kuriti međuhrvatsku vatru koja se jako brzo može pretvoriti u pakleni oganj. A onda nam Bože, pomozi!

Za vrijeme srpske agresije na Hrvatsku bilo je sasvim razumljivo i potrebno osnivanje raznih Stožera u domovini i inozemstvu. Mnoge iseljeničke zajednice osnovale su Krizne stožere za pomoć Hrvatskoj i BiH i umnogome pomogle da se napadnute zemlje obrane i na kraju pobijede agresora.

Koliko je pomoći točno poslano nikada se neće znati, ali da se radi o milijardama dolara, maraka, franaka ili kruna, sasvim je jasno. Svaki iseljenik-donator dao je svoj obol obrani Hrvatske i BiH pa bi se, s punim pravom, mogao zvati hrvatskim braniteljem u izvandomovinstvu, bez ikakvih primisli za ostvarenjem nekakvih posebnih prava.

Svima onima koji su živjeli ili još uvijek žive daleko od doma, u mislima je bila  i ostala slobodna Hrvatska pa im nije jasno zašto se sada u slobodi osnivaju Stožeri za obranu. Obranu od “nenarodne vlasti?” Kaj god!