Nova knjiga Dražena Prćića predstavljena u Osijeku
piše: Slavko Žebić
U klubu knjižare „Nova“ u Osijeku prošle je srijede predstavljena nova knjiga „Tajna provincije“ Dražena Prćića, subotičkog Osječanina, kako ga je predstavio Ivica Vuletić, vlasnik knjižare „Nova“ koji je imao i ulogu promotora, dok je ulomke iz romana čitao glumac Milenko Ognjenović.
Recimo i to da je ovo prva promocija romana čija je radnja smještena u Osijek, i to baš u Osijeku, a kako je autor izjavio, tekst je zgotovljen puno prije i gotovo 15 godina čekao je da bude ukoričen. Toga se latila osječka Grafika, pa se u potpisu nakladnika nove knjige Dražena Prćića javlja Drago Jurilj, direktor Grafike, kao urednik potpisuje Zoran Holik a za korekturu odgovara Milena Lončar.
Knjiga je predstavljena u ugodno popunjenoj dvorani kluba Nove, a među ljubiteljima lijepe riječi zapaženi su i novi subotički Osječani, braća Sabanov u pratnji mame, koji brane boje osječkog tenisa i slove za dečke o kojima će se tek čuti.
Posjetiteljima se prvo obratio direktor Grafike, Drago Jurilj i zahvalio autoru na uspješnom početku suradnje, koja obećava. Naravno da su prvotno išli u provjeravanje, no povratne su informacije govorile da je riječ o nadarenom mladom autoru koji u desetak godina tiska desetak romana, čije se knjige prodaju u zapaženoj tiraži, autori čijih je nekoliko romana doživjelo i nekoliko izdanja i prevođeni su na četiri, pet jezika.
Sve to govori kako je Grafika ušla u jedan zanimljiv projekt, i baš zato vjeruje da je ovo tek početak jedne plodne suradnje, a Grafika je voljna tiskati i one knjige koje su do sada tiskane u Subotici, ali se nisu pojavljivale na hrvatskom tržištu.
I Ivica Vuletić je pohvalno govorio o autoru i spomenuo da je knjižara „Nova“ otvorena za sve hrvatske autore iz Vojvodine, prvenstveno iz Subotice koja je dulji period grad prijatelj Osijeku. Ta suradnja Osijeka i Subotice je višeslojna i višeznačna, pa je on, kao predsjednik osječkog Ogranka Matice hrvatske baš sa prijateljima iz Subotice radio na uspostavi uspješne suradnje i uspostavili su hvale vrijedan festival matičinih ogranaka u Subotici, Pečuhu, Tuzli i Osijeku.
U Osijeku, a naravno i u klubu knjižare „Nova“ gostovali su mnogi autori, Tome Žigmanov, Mirko Kopunović, Milovan Miković, pa i Slaven Bačić, kada je predstavljan njihov Leksikon. Evo i danas ugošćuju nadarenog subotičkog autora koji se ovdje pozdravio s većinom pristiglih posjetitelja, jer boravio je u Osijeku, i to u naboljim životnim godinama, i zato ga je i predstavio kao subotičkog Osječanina.
A što su rekli posjetitelji? Prof. dr. Nedjeljko Bosanac, profesor na Pravnom fakultetu potvrdio je da je Dražen još kao student puno obećavao. I prvi rukopis, omladinskog romana, „Moja klinka i ja“, Dražen mu je povjerio i molio ga za sud, pa je i poslije donosio tiskane naslove kada bi navraćao u Osijek i dosta su pričali i o ovome romanu, te ga je preporučio osječkoj Grafici, a sve dalje bila je stvar njihovog dogovora. Drago mu je da je knjiga večeras naišla na zanimanje osječke čitateljske publike a svakako će i Grafika tu naći svoj interes.
Milan Španić, legenda osječkog nogometa, otkrio je rođačke veze sa Draženom, preko roda Mušinića i to je razlog da je večeras na promociji. I ne samo to, jer Dražen mu je donosio sve svoje romane, kako je koji tiskan, tako da je upućen u čitav opus.
Ovo govori da Dražen nije nepoznat Osječanima, baš kao sportski lik, a evo sada i književni, među posjetiteljima je dosta njegovih prijatelja i mogu tvrditi sda će nova knjiga naići na zanimanje Osječana i biti vrlo dobro primljena.
Dražen se lijepo predstavio čitateljima, pohvalio se dosadašnjom produkcijom, u 11 godina 11 romana i predstavio se kao pisac knjiga koje se čitaju, i to je ono što ga tjera naprijed, da i dalje piše. Samo njegov, kako je rekao, sportski roman, „Wild card“, doživio je 9 izdanja i preveden je na pet jezika, a sada mu je i „Završni udarac“ preveden na engleski, a već ima ponuda i za druge romane. „Tajna provincije“, je roman zahvale Osijeku, gdje je proveo najljepše godine.
Znate kako se kaže, od kolijevke pa do groba, najljepše je đačko doba, i baš zbog toga on je svoj studij i malo oduljio. Ovo je na neki način hommage Osijeku jer Osijek to zaslužuje, a nije isključeno da će i radnja nekih budućih uradaka biti smještena u Osijek i Slavoniju. Za sada je zadovoljan postignutim, ogledao se i kao autor tri djela za kazalište, no do sada mu još ništa nije uprizoreno.
Ima dana. Radi kao novinar, svakog je božjeg dana za tastaturom i tipka od 2 do 5 tisuća karaktera, pa se u ovo predbožićno vrijeme malo „odmara“ od pisanja, jer netom je završen i rukopis za njegov 12. roman.
Baš kao i brojni autori koji su promovirani svoje knjige u Osijeku, i Dražen se žali da je hrvatskim autorima iz Vojvodine teško doći do nakladnika u Hrvatskoj, državi koju smatraju svojom, i evo, i sam je čakao gotovo 15 godina da mu tiskaju knjigu čija je radnja smještena u Hrvatsku. Ipak, uvjeren je da dolaze bolja vremena, da ovo neće biti i posljednja knjiga tiskana u Hrvatskoj, jer nakon uvjeravanja iz osječka Grafike ima na čemu temeljiti svoj optimizam.