Zbrinjavanje i recikliranje otpada kao posao budućnosti: osvrt na stanje u Republici Hrvatskoj
piše: Dražen Katić
Otpad je prerađena sirovina koja se može daljnjom preradom (reciklažom) koristiti ili se mora zbrinuti. Primjer, stari papir kao otpad možemo 7 puta reciklirati i koristiti ga ponovo. Radioaktivni otpad se mora zbrinut i nije za daljnje korištenje.
Pođimo samo jedan dan u kupovinu dnevnih potrepština. Kada kupimo proizvode i donesemo ih kući, tek tada uistinu vidimo što smo sve kupili. Jedan dio plaćenih proizvoda možemo konzumirati, a obilatu ambalažu koju smo također platili moramo odložiti u kantu za smeće. Ono što zabrinjava je činjenica da tu kantu za smeće moramo jako često prazniti od obilate ambalaže. Čak ako kupite i jabuke, one su po 6 komada zapakirane na kartonsku podlogu i zamotane u najlon.
Ponekad se pitam da li koncerni i tvrtke zarađuju na prodaji proizvoda ili na prodaji ambalaže?
Naše moderno društvo je postalo društvo pretjerane proizvodnje otpada. Sve bi to bilo u redu da ima dovoljno sirovina, kao što je to bilo prije prve industrijske revolucije.
Ako bi naša civilizacija u budućnosti trošila sirovine kao zadnjih 50 godina, trebalo bi nam 4 zemaljske kugle da bi zadovoljili potrebe proizvodnje.
Da bi smo usporili devastiranje našeg planeta potrebno je da krenemo sa recikliranjem svega što se reciklirati može. Reciklaža kao dio moderne industrijske proizvodnje donosi dodatna radna mjesta, profit za vlasnike tvrtki i porez državi. Ono što možemo reciklirati (pročistiti), a kasnije ponovo koristiti su: papir, metali, plastika, staklo, guma i voda. Danas se prikupljaju stara računala i mobiteli zbog izvlačenja zlata i srebra iz starih uređaja. Bijela tehnika se također sve više i više prikuplja, rastavlja i reciklira.
Prije nekoliko godina trojica mojih poznanika i ja bili smo pozvani na trodnevni seminar koji je organizirao koncern Daimler iz Štutgarta. Mi smo bili pozvani kao članovi UVNT GRUPE. Grupa se bavi prometom, okolinom i novim tehnologijama, te je svojim programom djelovanja odgovarala zakazanom seminaru. Seminar se održao u jednom prekrasnom srednje-vjekovnom dvorcu u malom njemačkom gradiću Haigerlochu.
Daimler je naravno preuzeo na sebe sve troškove, po sistemu “all inclusive”, a mi smo našim zalaganjem i inovativnim idejama odradili pošteno naš dio posla.
Na seminaru je sudjelovalo oko 30 sudionika iz cijele Njemačke i nekoliko glavnih menadžera za razvoj i inovaciju iz koncerna koji su i vodili cijeli tok seminara.
Tema je bila “Prijevoz i transport budućnosti”!
Seminar je bio izuzetno interesantan. Na njemu su bile prezentirane ideje o mobilnosti i industrijskoj proizvodnji u budućnosti.
Mi sudionici, koji smo prezentirali ideje ostvarili smo pravo na zajedničko vlasništvo s koncernom Daimler nad proizvodom ili idejom, ako se u budućnosti realizira.
Ja sam zastupao tezu “Recyclinga” i “Remanufactoringa”.
Prvi pojam “recikliranja” već sam objasnio, a “remanufactoring” bi npr. značio da nakon 3-4 godine uporabe automobila, mercedes vraćamo natrag u tvornicu, generalno ga uređujemo, mijenjamo dotrajale dijelove, te ga ponovo prodajemo kao “second hand” proizvod.
Moj model budućnosti je glasio: “7 puta papir – 3 puta automobil”!
Primjenjujući “remanufactoring” uštedjele bi se velike količine sirovina i energije. Automobil bi se 3 puta ponovo prodao kao “second hand” proizvod, radnici bi zadržali svoja radna mjesta, a građani manjih primanja bi mogli kupiti jeftiniji automobil u prvoj, drugoj ili trećoj “second hand” prodaji.
“Remanufactoring” možemo koristiti i kod drugih proizvoda, kao npr. kod hladnjaka, televizora, računala ili pećnica.
U Njemačkoj već postoje prodavaonice rabljenih proizvoda, posebno bijele tehnike. Ti se proizvodi nakon kvara generalno popravljaju i uređuju, te se prodaju pod “second hand” proizvodima.
Moje mišljenje je da je krajnje vrijeme da se stane sa devastiranjem našeg planeta i uništavanjem sirovina. Nema dokaza da ćemo moći skoro naseliti neki drugi planet i nastaviti život na njemu. Iz tih razloga moramo jako pažljivo koristiti sirovine, pogotovo one koje se sporo obnavljaju, poput nafte, plina i ugljena.
Pored toga je neophodno da prilikom eksploatacije sirovina vodimo brigu o “međugeneracijskoj solidarnosti” koja je glavni postulat održivog razvoja.
Drugim riječima, eksploatirajmo sirovine na način da se mogu obnoviti (šume), te sporo obnovljive sirovine (nafta, plin) koristimo samo u nužnoj mjeri, tako da nadolazeće generacije također budu imale mogućnost korištenja tih sirovina.
Koliko je nafta za našu civilizaciju bitna govori činjenica da ju koristimo u medicini za lijekove, te za gradnju svemirskih brodova (specijalno čvrste plastične mase iz ugljikovih vlakana)!
Koristiti naftu za pokretanje vozila i za grijanje je najveći apsurd naše civilizacije.
Kakva je situacija sa recikliranjem otpada u Republici Hrvatskoj?
U Europskoj Uniji se reciklira 40% otpada, a u Republici Hrvatskoj manje od 10%.
U najrazvijenijim europskim zemljama Njemačkoj, Nizozemskoj i Švedskoj 1% otpada se odlaže na odlagalište, a 99% se reciklira, spaljuje i kompostira.
Švicarska odlaže na odlagalište manje od 0,5%, a Republika Hrvatska više od 90% otpada.
To su neke relacije iz kojih je u potpunosti jasno da naša zemlja ima jako puno toga za učiniti da bi se u gospodarenju i preradi otpadom približili u najmanju ruku prosjeku Europske Unije.
Republika Hrvatska mora od 01.01.2015 građanima osigurati odvojeno sakupljanje papira, metala, plastike, stakla, električkog i elektroničkog otpada, otpadnih guma, baterija.
Najzastupljeniji način recikliranja u Republici Hrvatskoj je recikliranje papira i kartona. Svaki kilogram recikliranog papira štedi 4 kg ugljičnog dioksida, a svaka tona spašava 20 stabala od sječe.
Skupljanje plastičnih PET boca i limenki je također rasprostranjeno u našoj zemlji. Postupkom recikliranja dobivamo sirovinu za novu proizvodnju.
Prikupljanje i odvajanje stakla će biti od 2015 obavezno u Hrvatskoj. Staklo se može neograničeni broj puta reciklirati. Svaka tona recikliranog stakla štedi 315 kg ugljičnog dioksida.
Kao i staklo, od 2015 će biti obavezno prikupljanje starih automobilskih guma. Recikliranjem se dobija sirovina za proizvodnju: recikliranih guma, zaštitne podne obloge, obloge za izolaciju krovova itd.
Zbrinjavanje i recikliranje otpada je u razvojnoj fazi u Republici Hrvatskoj. Svi mi trebamo pridonijeti da se taj proces ubrza, te da što manje otpada u budućnosti završi na deponijima.
Ovo je jedna od više zanimljivih tema objavljenih u knjizi “Modernom ekonomijom u bolju zajedničku budućnost”!
Izdanje knjige dostupno je na hrvatskom jeziku preko izdavačke kuće „epubli“ (www.epubli.de). Pored standardne (uvežene knjige) izdanje je dostupno i u e-book formatu (PDF) po vrlo povoljnoj cijeni.
Obadva formata knjige mogu se pogledati pod slijedećim linkom: http://www.epubli.de/shop/autor/Drazen-Katic/6916
Dobro napisano Gospodine Dražene,
a dobro je i to znati.
Za sve to postići, bit će nam potrebno još više financiskih sredstava..što od poticaja.. EU-a, što od građanskih komunalnih naknada..te direktne naplate na deponijama..uredno odmjereno i izvagano..Baš onako, možda još i bolje. kako se to radi već duže vremena i u moderno razvijenim demokradskim zemljama.