Ratovi i ekonomska pozadina njihovog egzistiranja
piše: Dražen Katić
Ratovi su stari koliko i čovječanstvo. Gotovo u svim svetim knjigama opisuje se ratovanje. U starom zavjetu Biblije veliki dio teksta posvećen je opisu ratova i osvajanja koje je vodio izraelski narod nakon izlaska iz Egipta, pa sve do dolaska u na područje Izraela.
Hinduistička sveta knjiga “Bhagavad Gita“ ima pozadinu opisa bitke kod grada Kurukshetra u indijskoj saveznoj državi Haryana koja je trajala 18 dana.
U povijesti ljudske egzistencije mi smo imali par religioznih ratova i dva – tri rata zbog žena (najpoznatiji trojanski rat), a ostali ratovi bili su imperijalističkog karaktera, odnosno sadržavali čistu ekonomsku pozadinu.
Manje je poznato da su početkom drugog svjetskog rata nacistički režim u Njemačkoj financirale između ostalog i dvije banke iz Amerike. Naposljetku je Amerika objavila rat Njemačkoj.
Nakon drugog svjetskog rata dogodili su se mnogobrojni imperijalistički ratovi koji su imali pretežno ekonomsku pozadinu. Imperijalistička osvajanja su vodili tadašnji SSSR na čelu sa Staljinom u par europskih komunističkih zemalja, te Sjedinjene Američke Države u više zemalja na području Latinske Amerike i Azije.
Imperijalističkim ratovima osvajamo tuđi teritorij i uzimamo ono što nam prije rata nije pripadalo. Tu možemo navesti prirodne sirovine kao što su: nafta, plin, rude, nalazišta plemenitih metala i rezerve zlata, kulturne vrijednosti i skupocjene umjetnine, dijamanti itd. Stručnjaci ističu da će se ratovi u budućnosti voditi zbog pitke vode. Klimatske promjene koje uzrokuju porast razine mora i oceana, te neprestano širenje pustinja dovesti će u budućnosti do seoba naroda, a to bi moglo uzrokovati nove ratove zbog pomanjkanja životnog prostora.
Zadnji imperijalistički ratovi koje su izazvale tajne obavještajne službe, potpomognute plaćenom vojskom i protivnicima režima bili su sjevernoafrički ratovi. Domino efektom buknuli su građanski ratovi u Egiptu, Libiji, Tunisu, Jemenu, pa sve do još aktualnog rata u Siriji. Tim ratovima nazvanim Arapsko proljeće srušeni su tzv. “totalitarni režimi”, te je uspostavljena “demokracija i poštivanje ljudskih prava”. Sami možemo vidjeti kakvo je danas poslijeratno stanje u tim zemljama, posebno u Egiptu. Sličan scenarij prolaze Irak i Afganistan.
Scenarij izazivanja rata danas je vrlo perfidan. Na početku strane obavještajne službe pripreme kaos i nered u određenoj zemlji. Izazovu netrpeljivost naroda prema postojećem režimu, te zajedno sa domaćim proturežimskim snagama koje su u pravilu potpomognute plaćenim stranim postrojbama (plaćenicima) izvedu vojno svrgavanje postojećeg režima.
U toku svakog rata odvija se veliki biznis i trgovina. U jednoj zaraćenoj zemlji trguje se sa svim mogućim:
– Prodaje se oružje protuvladinim snagama, a nerijetko i samoj vladinoj vojsci i to istovremeno
– Trguje se humanitarnom pomoći, hranom, lijekovima, cigaretama i alkoholom
– Izvoze se rudna bogatstva i umjetnine iz zaraćene zemlje
– Banke daju “povoljne” kredite zaraćenim stranama
– Ranjeni vojnici liječnički se zbrinjavaju u drugim zemljama
– Liječnici i liječničko osoblje dobivaju preko noći dobro plaćen posao u zaraćenoj zemlji
– Novine, TV, radio i drugi mediji ratom dobivaju na tiraži i ostvaruju ekstra dobit
– Novinari (ratni izvjestitelji) dobivaju lukrativno plaćen posao
– Troše se zalihe zastarjelog oružja i ponekad se testira najnovije oružje
– Diplomacije trguju “izdavanjem azila”
Nakon završenog rata, te uvedene “demokracije i ljudskih prava” biznis se nastavlja dalje: obnova ratom razrušenih područja, obuka “nove” vojske i policije, izgradnja škola, bolničkih objekata i stambenih naselja, izgradnja cesta i bunara za pitku vodu, zapošljavanje inženjera i liječnika u poslijeratnim zemljama.
Snage NATO-a u pravilu ostaju određeno vrijeme u poslijeratnim zemljama sa ciljem očuvanja mira.
Svaki rat nosi sa sobom i financijske troškove.
“Statista” nam prikazuje troškove rata Sjedinjenih Američkih Država u Iraku i Afganistanu od 2003. do 2013. izraženim u milijardama američkih dolara:
2003 Irak 53.00 Afganistan 14.70
2004 Irak 75.90 Afganistan 14.50
2005 Irak 85.50 Afganistan 20.00
2006 Irak 101.60 Afganistan 19.00
2007 Irak 131.20 Afganistan 39.20
2008 Irak 142.10 Afganistan 43.50
2009 Irak 95.50 Afganistan 59.50
2010 Irak 65.10 Afganistan 106.60
2011 Irak 47.40 Afganistan 122.00
2012 Irak 10.10 Afganistan 111.10
2013 Irak 5.20 Afganistan 93.30 (za 2013. predviđeni troškovi)
Prikazani troškovi odnose se na vojne troškove i troškove obnove. U troškove nisu uračunate plaće vojnika ali su uračunati mjesečni dodaci na plaće za vojnike u tim dvjema zemljama.
Od 2000. do danas vodili su se mnogobrojni ratovi i oružani konflikti. Kronološki gledano dogodili su se sljedeći vojni sukobi, a neki od njih traju i do danas:
2001 – Afganistan (američka vojna intervencija protiv Talibana)
– Pakistan (oružani sukobi religioznih grupa)
2002 – Angola (sukob oslobodilačkog fronta za provinciju Cabindu i vladinih snaga)
2003 – Pakistan (u pakistanskoj provinciji Belutschistan oružani konflikt za autonomiju)
2004 – Tajland (oružani sukob između islamista i vladinih snaga u južnom Tajlandu)
– Pakistan (napad CIA-e na terorističke baze u Pakistanu)
– Kavkaz (sukob Georgije i Rusije)
2004 / 2005 – Nigerija (šerijatski konflikt između kršćana i muslimana u Nigeriji)
2006 – Meksiko (rat policije i kartela droge u Meksiku)
2008 – Kambodža / Tajland ( oružani konflikt zbog nejasne granice između dviju zemalja)
2011 – Egipat / Libija / Tunis / Jemen / Sirija (građanski ratovi i svrgavanje postojeće vlasti)
2012 – Mali ( građanski rat potpomognut francuskom vojnom intervencijom na sjeveru)
– Demokratska Republika Kongo (vojni sukob između revolucionarne vojske M23 i regularne vojske Demokratske Republike Konga)
2013 – Malezija (konflikt između Malezije i Filipina oko malezijske pokrajine Lahad Datu)
U navedenim sukobima možemo lako uočiti da su se vodili većinom na području afričkog i azijskog kontinenta. Afrika je kontinent posebno bogat različitim resursima. Visoki političari afričkih zemalja žive u iznimnom blagostanju, dok je narod vrlo siromašan. Korupcija je pravilo,a ne iznimka u Africi.
Globalnu ekonomsku krizu dugoročno gledano nije moguće riješiti ratovima. Poticanje i insceniranje ratova u cilju ekonomske dobiti bila je česta pojava u našoj bližoj prošlosti. Na taj način smo uspijevali održati prilično visok životni standard u Europi i Americi.
U budućnosti je potrebno naći nove puteve kojima ćemo izgraditi stabilnu svjetsku ekonomiju, te osigurati pravo na život i mir, te pravo svih na korištenje resursa bez obzira na kome kontinentu živimo.
Ovo je jedna od zanimljivih tema objavljenih u mojoj prvoj knjizi “MODERNOM EKONOMIJOM U BOLJU ZAJEDNIČKU BUDUĆNOST”!
Izdanje knjige dostupno je na hrvatskom jeziku preko njemačke izdavačke kuće „epubli GmbH.“
Više o knjizi možete vidjeti pod ovim linkom.
mr.sc. Dražen Katić, dipl.ing.