NA KRAJU SVIJETA

Sve se kreće, sve se neprestano mijenja …stvari nastaju, mijenjaju se i propadaju

tekst i foto: Emil Cipar
–Europa će postati skup regija i prestati biti skup političkih država. Sjećam se ove „spike“ njemačkih, nizozemskih i belgijskih političara s početka 80-tih godina prošlog stoljeća.

Putovao sam često u to doba iz Remscheida u Njemačkoj u Antwerpen u Belgiji. Nije to neka udaljenost …250 km otprilike, ali …uvijek je trajalo.

Kod Aachena se prelazila njemačko-nizozemska granica i uvijek je bilo čekanja. Aachen je grad u tri države i patio je od te podijeljenosti. Svaki dio grada je na svoj način rješavao komunalne probleme, gradio vlastitu infrastrukturu…

Prošle godine sam opet prošao kroz Aachen i zadržao se u njemu, ali dobrovoljno. Granice više nema …ni fizičke, ni one u glavama ljudi. Aachen je sada jedna komunalna cjelina. Postao je i najveći logistički centar u tome dijelu Europe. Kada sjediš u bilo kojem od uličnih kafića nemaš pojma u kojoj si državi. Govori se jedan jezik, plaća se istim novcem.

Ne osjeti se niti onaj …nekada vrlo izraženi antagonizam između Nijemaca i Nizozemaca. Djeca iz nizozemskog i belgijskog dijela grada posjećuju škole u njemačkom dijelu grada, pacijenti se liječe u najbližoj bolnici bez obzira u kojem dijelu grada je ona. Ulice u čitavom gradu čisti privatna firma koja je taj posao dobila jer je bila najjeftinija, a ne najpodobnija.

Uživao sam u mogućnostima koje pruža život u EU. U Njemačkoj spavaš, u Belgiji radiš, a u Nizozemskoj kupuješ …bez, carinskih, policijskih i političkih smetnji.

Ovih dana osjetio sam i drugu stranu europske medalje. Ne funkcionira to sve tako glatko kao u Aachenu.

Dubočac je jedno od najstarijih sela u zapadnoj brodskoj posavini u Hrvatskoj. To je naselje u općini Bebrina, u Brodsko-posavskoj županiji, 25 km od Slavonskog Broda te, preko Save, 5 km od Dervente. Dubočac leži na rijeci Savi, na mjestu gdje rijeka pravi veliki luk.

Nasuprot slavonskoga Dubočca nalazi se Bosanski Dubočac. Oba su sela svoje najteže dane pretrpjela početkom 90-ih, u Domovinskom ratu. Bosanski Dubočac je okupiran, razrušen i spaljen, a svi stanovnici su napustili selo. U slavonskom je Dubočcu srušen toranj crkve, na koju je palo osamdesetak granata, a u Bosanskom Dubočcu srušena je i džamija i minaret pokraj džamije. U slavonskom Dubočcu su ostali odrasli muškarci, dok su žene i djeca bili u zbjegu, jer je agresor razarao s područja odmah preko Save. Danas su kuće obnovljene, a obnovljena je i crkva i džamija.

Župa Dubočac, koja je posvećena sv. Mihaelu arkanđelu, spominje se još davne 1694. godine.

Prije Domovinskog rata ovo selo bilo je prirodno naslonjeno na Bosnu i sa svijetom su bili povezani preko Bosanskog Dubočca na desnoj obali Save.

U to vrijeme su savsku obali krasili brojni čamci, vrške ribara i pješčara, Slavonke su četvrtkom u ”rajs korpama” na glavi nosile svoje proizvode na derventsku pijacu, a Bosanke na konjskim kolima. Svaki dan su autobusi prevozili mnoštvo putnika u svim pravcima, prisjećaju se Dubočani vremena kada je u njihovom selu i u čaršiji preko Save bilo živo.

Danas u Dubočcu živi oko dvije stotine duša, većinom su to stariji ljudi. Šetam savskim nasipom, na kojemu je i cesta. Odvojak s nje koji vodi do Save, odavno više nije korišten.

–Ne prilazimo mi više priko… priča mi moja sugovornica, starija seljanka iz Dubočca …tamo ja više nikoga ne poznajem, a prije smo se svi poznavali. Nosili smo dojivo u Derventu na pijac. Priđeš kompom Savu, a onda autobusom priko Bilog brda i eto te u Derventi.

I seoski psi su zaboravili kako izgledaju ljudi koji nisu iz sela. Radoznalo proviruju kroz kapije i ne laju.

U Aachenu je centar Europe, a u Dubočcu joj je kraj. Tu je njena južna granica i od Europe regija udaljena je čitavu vječnost.

Rekoh već …osjećao sam se ugodno u Aachenu, a u Dubočcu se osjećam depresivno, baš kao i ovo neobično toplo siječanjsko vrijeme.

Krećem put auta. Seoski psi i nekoliko starijih ljudi prate me apatičnim pogledom. Nitko ne razmišlja o ponovnom viđenju.

Htjedoh ovom zapisu dati naslov Panta rei s obzirom na Savu koja tu teče. Panta rei (Panta rhei) znači sve teče, a izrekao je to navodno grčki filozof Heraklit.

Heraklit govori o jedinstvu svih bića, koja su u stalnoj promjeni. Svijet je pun suprotnosti, a sve je u kretanju: nema nepromjenjivog bitka. Sve teče (πάντα ῥεῖ) formula je koja sažima njegovo učenje, koje je eminentno dijalektičko.

Sve se kreće, sve se neprestano mijenja …stvari nastaju, mijenjaju se i propadaju. Stvarnost, nastala borbom suprotnosti, u vječnom je procesu postajanja. Stvari spoznajemo tek po njihovim suprotnostima.

Ne znam …iako je to upravo to, nekako mi ne paše, nekako mi to zvuči suviše depresivno danas u Dubočcu na južnom kraju Europe.