Kakva sreća! Na najavu, odnosno tekst naše suradnice Aleksandre Brnetić o otkrivanju spomenika našem Antunu Gustavu Matošu u Parizu, komentarom se javio Damir Perinić, poznati arhitekt koji dugo godina živi u Parizu, ujedno i predsjednik pariškog AMCA, Udruge bivših studenata hrvatskih sveučilišta. Mi poruku u Pariz, iz Pariza poruka nama …pa tako u par navrata do ovog što slijedi -obećanog i poslanog nam zapisa (i fotografija) iz Pariza. Kakav događaj! Nije čudo da je i pariško nebo zasuzilo od sreće. /Urednica/
tekst i foto: Damir Perinić
Pariz/ 8.02.2014./Danas sjedi Matoš u svom Ružičnjaku u Issy-les-Moulineaux, pričajući prolaznicima svoju poeziju, a naročito onu – “Tajanstvenu ružu”.
Sjedi u ružičnjaku a ne na obali Seine kako ga je Dobriša Cesarić bio opisao -Trubač sa Seine, no hajde Seina teče uz rub Issyja i nije mu daleko do nje.
No, zadovoljan je a zadovoljna je i cijela ekipa AMCA-Parižana koji su dočekali da se nakon tolikih peripetija mogu uz njega sjesti na klupu.
Bio je oblačan dan čak je i nebo prosuzilo od sreće što ga vidi ovdje ponovno u Francuskoj, morali smo otvoriti pôkoji kišobran za vrijeme recitala dvije njegove pjesme na francuskom i hrvatskom jeziku.
Ministrica Andrea Zlatar-Violić izrekla je krasan govor a poslanik-gradonačelnik André Santini, također. U svojoj sam uvodnoj riječi naglasio tu slučajnost, Andrea i André otkrivaju (inauguriraju) spomenik, a kako znamo da je sv. Andrija bio PRVI apostol, naglasio sam, Matoš je također bio prvi apostol francuske kulture u dotad sasvim germaniziranoj hrvatskoj cjelini ….izvanredna povijesna slučajnost ….
Evo, vraćamo se kući da se odmorimo od ovih uzbuđenja, nosimo dvojezičnu knjigu Matoševe poezije koju je J. Gospodnetić preveo na francuski, a grad Issy-les-Moulineaux dao tiskati. Tako ćemo produžiti ovu svečanost čitanjem njegovih pjesama …