NEKA VISI PEDRO

-Sanader je kriv za sve!

piše: Antonio Gavran
O kakvog li općeg oduševljenja u hrvatskoj javnosti nakon presude Ivi Sanaderu za sve grijehe hrvatske demokratske zajednice. Nitko ništa nije znao, a milijuni nestadoše, kakve li krasne parodije.

Čisto nemoguća, inscenirana priča, uveselila je cijeli hrvatski narod. Po popularnoj facebook mreži pisale su se poruke različitog karaktera od onih koji su se borili na relaciji HDZ – SDP do običnih građana kojima je Sanader bio kriv jer im je upravo toga dana i krava krepala. Naravno da sam za osudu svakoga tko učini kazneno djelo, ali…

Možemo li napokon kao narod prestati gledati tko je na čijoj strani, jer to ne donosi boljitak. Drago mi je da se napokon krenulo sa raščišćavanjem svih političkih parazita, ali još uvijek smo ostali samo na jednom čovjeku pa pitam i sebe i vas da li je to moguće? Svaka vlast na kraju svog mandata puna je afera.

Bilo bi mi drago da ova Sanaderova priča bude upozorenje svima onima koji se okušaju u takvoj vrsti grijeha kako će ih prije ili kasnije dostići „ruka pravde“ ili neće, sve zavisi kako se budu odnosili prema svojim kolegama i koliko budu zajedno s njima dijelili.

No uz sve te političke zavrzlame kojima nas već godinama truju nikako mi nije jasno, a opet se pokazalo da smo izričito licemjeran narod. U Hrvatskoj biti uspješan znači nositi kamen od stotinu kilograma na leđima.

Takav smo nekako ćudljiv narod koji ne može prežvakati da je netko iz njegove okoline nešto učinio „malo više iznad ljestvice“. Kod nas i dalje vrijedi ona stara uzrečica: „Krepala mi krava, al’ susjedu su dvije pa nema veze.“

Konkretno, mi uvijek tražimo krivce za naše trenutno stanje. Sanader je kriv, bez dvojbe, ali biti toliko sretan i ushićen zbog toga, iako svatko od nas zna da je još Sanadera u saboru i da ih se nikada neće uhvatiti, zar to nije licemjerno?

Bojim se da Sanadere imamo svakoga dana u svim sferama društva, ali isto tako i one koji osuđuju, a obraz im prljav da prljaviji ne može biti. Volio bih zbilja da ovo bude svima poticaj i da se napokon svi takvi privedu zakonu.

Ako će se hrvatski narod zadovoljiti jednim osuđenim, a toliko je otuđeno onda smo opet sjeli na „patku“ politike koja se neprestano s nama poigrava. Mali čovjek još uvijek je u potpunosti nezaštićen, a to se lako može vidjeti po kaznama koje za potpuno ista djela dva čovjeka iz različitih slojeva društva uz dvostruka mjerila bivaju kažnjeni.

Nije osudom Sanadera ponovno došao Mesija, nije ovo novi početak. Samo kap u moru od svega što treba biti razjašnjeno, ali dobar je trag da krenemo dalje. Ne kako bismo se iznova veselili, jer ni dva čovjeka nisu „popularna hobotnica“ kad se napokon cijeli kriminalni lanac uništi onda će to biti razloga za slavlje.

Iako, bojim se da se to nikada neće dogoditi, jer kao što rekoh živjet ćeš dobro ako oni oko tebe budu dobro živjeli. Tada opet nitko neće ništa znati „psi će lajati, a karavane prolaziti“.