ŠAMARANJE MRTVOG MAGARCA

Iz naše arhive …objavljeno 29.03.2014.

piše: Sonja Breljak
Berlin/ Eto ti ga de! Umjesto razgovora s nama, izabraše razgovor o nama. A fino smo nedavno uputili Otvoreno pismo Hrvatskom svjetskom kongresu Njemačke (predsjedništvu, pa Časnom sudu itd itd), nudeći time mogućnost i na našim stranicama reći koju, iznijeti stav, pojasniti legitimitet, legalitet i transparentnost, jer to su stvari o kojima smo u našim tekstovima tražili očitovanje. Pa ništa!

E, sad, pitanja time  nisu nestala. Postavljamo ih još od 2010. godine. Samo, sad su kulminirala. A započelo  je kad tamo negdje  prije četiri godine, s jednog skupa Kongresa prenesoh stavove Mira Kovača tadašnjega veleposlanika RH u Njemačkoj a danas međunarodnog tajnika HDZ-a. – Bavite se pitanjima civilnog društva, iseljeničkim temama i problemima a ne onim čime se bave ljudi i institucije koji za takvo predstavljanje imaju legitimitet, mandat države, izreče Kovač.

Stavovi nas na Hrvatskom glasu Berlin o toj temi mogu  se isčitati iz naših tekstova. Nisu mijenjani ni stavovi a niti tekstovi unatoč telefonskim pozivima, u novije doba, pismima, objedama, ideološkim etiketiranjima i slično.  Tražili smo naizgled obične stvari, da Kongres javnosti, ili barem, svom članstvu, prikaže tko su sve članovi ove udruge. Držali smo nemogućim da Kongres legitimno izražava stavove 400 tisuća Hrvata a da ih nitko nije niti pitao žele li to. I treće, Kongres ima probleme s transparentnošću rada. Zatvorena skupština? To se i čini tamo gdje sve nije za javnost čisto. Imali smo tako jednom jednu zatvorenu skupštinu u berlinskoj Hrvatskoj zajednici, pa nije dobro završilo, repovi se i danas vuku.

O indicijama prisvajanja honorara (ili Aufwandentschädigung, kako se to sad zove) nismo pisali. U riznicu nismo zavirili. Parafraziramo: Neka institucije rade svoj posao! Više smo se bavili gore navednim temama  i visokim egom pojedinaca. I naravno, preslikom tog dvoga na Savez hrvatskih društava Berlina. Berlinski savez je jedini poznati član Kongresa od kako se, skrivajući podatke od oka javnosti, opravdanje za to nalazi u svojevrsnoj “zaštiti  podataka” (ma dajte!).  Do sada nam se nije javila još koja udruga da punim imenom “prizna” svoje članstvo. Nije valjda da se članovi srame svog  vlastitog, samoprozvanog krova.

Rad, djelovanje i događaje u i oko Saveza hrvatskih društava Berlina, pratila sam od vremena osnivanja, od prije 15 godina. Bijah na brojnim sjednicama i sastancima, nije to bio jednostavan “porod”. S fotoaparatom u ruci stajala sam ispred onih koji su dogovarali i dogovorili osnivanje i registriranje Saveza. Kasnije i sudjelovala u radu, kao član Saveza, “krvareći” kako to slikovito i (pre)često ističe  predsjednik Kongresa, kod akcija prikupljanja odjeće za potrebne skupa sa Elizabetom Kopić i Stipanom Pevanom, uređenja i izdavanja Informativnog listića Saveza, organiziranjem i pripremom programa za sve Božićne prijame Saveza, proslavu ulaska Hrvatske u EU, rad na Blistavoj noći klasike …Iz tog neposrednog dodira i poznajem dobro rad Saveza i njegova predsjednika Ivana Bitunjca, rizničarku Elizabetu Kopić, dopredsjednika Sučića, redom sva društva, njihov rad i trud.

Prethodno su članovi Kongresa bili samo “Brođani” i “Mažuranić” onda se pristalo na nagovor kako je (Miji Mariću valjda) bolje da se u Kongres učlani cijeli Savez a ne društva pojedinačno. Jedna krovna udruga u drugoj krovnoj udruzi. Pristajanje na to, propust je koji je uzrokovao dalje nesuglasice. Slijedilo je nametanje Kongresa kao  pokrovitelja ili sponzora, korištenje projekta Saveza kao vlastitog, u svrhu neopravdanog promicanja Kongresa i pojedinaca. Pokušalo se to obuzdati. No, “ispiranju mozga” kojem se pri opiranju podvrgnu pojednici,  teško se oduprijeti.

Nisu ovo što se događalo s  kraja godine i do danas,  bili prvi razgovori o spornim odnosima Kongresa i Saveza. Poradi primjedbi i nesuglasica, vodstvo Saveza je više puta pozivalo Miju Marića na razgovor. I isto tako, svjesno, Savez nije plaćao članarinu,da bi ju (koji apsurad!) u ime Saveza, za 2013. godinu, uplatio sam Mijo Marić. Valjda u silnoj želji održati stanje kakvo jeste. Ili u koje točno svrhe, bilo bi konačno dobro saznati.

Prije prošlog ljeta dogovoreno je  kako radi neplaćenja članarine, Savez drži da (i prema važećem Staututu) nije više član Kongresa te da se takav stav proslijedi predsjedniku Kongresa. No, takav dogovor nije prenesen dalje?! A i nema ga napismeno. Pa se s tim propustom, stiže do glasanja, preglasavanja. što je sve samo po sebi bilo pogrešno. Članovi Saveza su poimenice poznati, nisu zaštićeni podatak. U Savez su prišli drage volje, dogovorom, konsenzusom, pa se i o ostanku ili ulasku u bilo koje dalje udruženje, moglo odlučiti  samo istim konsenzusom, odnosno, dokle je bilo koji predstavnik jedne uduge protiv, nema suglasja krovne udruge o udruživanju u drugu.

Je li Ivan Bitunjac podnio ostavku nagovoren od novinara, tj. kako tvrdi Marić, od mene same, nije teško saznati. Istina uvijek iziđe na vidjelo, pa i sam Bitunjac nije malo dijete već volonter s više decenija iskustva, pa može slobodno reći ako ga je i tko ga je to nagovarao, s njim razgovarao ili ga na ostavku prinudio.

Kod glasanja o tome da li ostati u Kongresu, dva glasa su bila protiv (Brođani i  Društvo prijatelja Hrvatske dopunske škole), tri su bila za (HDZ, Mažuranić i KK Croatia), a tri suzdržana (Tijarica, Hrvatska zajednica i SD Croatia). Kasnije su  dva suzdržana glasa, odnosno društva kojima pripadaju, SD Croatia i Hrvatska zajednica (uz Brođane) podnijeli ostavku na članstvo u Savezu, pojašnjavajući tu odluku jedinim načinom ne biti istovremeno i u Kongresu, odnosno nezadovoljstvom razvojem situacije i glasanjem.  Pri tom se onda, nakon ostavki tri društva,  stanje nešto izmijenilo, sad je to u stavovima 4:3. U većini su sad oni koji nisu glasali za ostanak u Kongresu.

Nije li ovakav razvoj događaja bio dovoljan da se Savez sastane ponovo i razmotri cijelu situaciju nakon ostavki tri društva,  te čuje interese, primjedbe i razloge drugih. Jedini izlaz, koji bi zadovoljio sve, očuvao cjelinu Saveza i članove u njemu, bio je kolektivni izlazak iz Kongresa pa da društva koja to žele sama i slobodno ispune pristupnicu, to im nitko nije želio a i ne može zabraniti.

Umjesto takvog razvoja situacije, nakon tko zna kojih konzultacija, razgovora, nagovora i dogovora (a  na kraju će ipak sve to biti poznato) ostatak Saveza, odnosno krnji Savez od četiri društva, sastao se i izabrao novu upravu. Vele valjda, koga nema …Ili je bolja ona ..kad mačke nema ..

Sad je na čelu Saveza, Ivan Sučić iz Tijarice, ugostitelj, predsjednik Župskog vijeća, iza njega je članstvo kluba koje radi u ugostiteljstvu i sporadično prati temu, rad Tijarice je u stvari rad Stipana Pervana koji prikuplja financijska sredstva od ugostitelja i upućuje humanitarnu pomoć potrebnima (Svaka čast Stipane!). No, zbog čega je i Sučiću bilo važnije očuvati članstvo Saveza u Kongresu od kompletnog Saveza i povezanosti društava s kojima se godinama surađivalo, ostaje zagonetka.

Dopredsjednik Saveza je Krešo Urban, predsjednik berlinskog ogranka HDZ-a. Ništa protiv čovjeka ali sasvim sigurno je poznato da HDZ , kao politička stranka ne smije djelovati na teritoriju Njemačke već su ogranci prijavljeni kao kulturna društva. E, da, kulturno je to sve izvedeno. Na čelu riznice je Pero Marić,  pomalo neumjesno obzirom na cjelokupnu situaciju, isto tako HDZ-ovac, i isto tako čuvar riznice berlinskog ogranka HDZ-a, otac Mije Marića  dok je kontrolor riznice Stjepan Lozančić iz “Mažuranića” koji i nakon više nastojanja ne uspijeva skupiti po kojeg člana društva i održati izbornu skupštinu ovog društva koje uz to niti  nema status e.V. pa je upitno kako i može njegov predstavnik biti biran za kontrolora riznice Saveza hrvatskih društava Berlina.

Što bi to sve bilo i značilo? Pretvaranje kao da se ništa nije dogodilo? I da ostavka najvećih i najaktivnijih udruženja, SD Croatije, Hrvatske kulturno-umjetničke zajednice i Zavičajnog kluba “Brođani”, nije ništa, pa se, umjesto pristajanja na konsenzus, dogovor, svima prihvatljivo rješenje, pristaje birati “sam sebe od samog sebe”.  Vrlo praktično zamišljeno. I svi se nekako važno čine kao da spašavaju hrvatstvo, domoljublje, ugroženo kršćanstvo i katoličanstvo u koje navodno diramo a radi se zapravo o slobodi organiziranja civilnih udruženja, zajamčenoj njemačkim zakonom i s tim u vezi samostalnim i transparentnim radom klubova i društava.

Sve mi to skupa, oko Saveza, oprostite na izrazu; sliči na šamaranje  mrtvog magarca!