Kad ti lipe više ne da banka
tekst i foto: Emil Cipar
Na slikama je slavonska šikara u punoj ljepoti. Niti slutiti se ne može koje bogatstvo je u njoj. Preko tisuću vrsta životinja i nemali broj biljaka našlo je u njoj svoj dom i živi u njoj i od nje.
U današnje vrijeme poremećenih vrijednosti kod ljudi je ona izgubila svaki značaj, ali sjećanja na vrijeme u kojem je šikara imala važnu ulogu u prehrambenom lancu još su vrlo živa.
Nekada smo u njima skupljali puževe …Šokci bi rekli: brali …i jeli ih i prodavali ih. Uz puževe brali smo i mladu koprivu, cvijet i plod od bazge, gloga, šipka…
Sve je to igralo važnu ulogu u prehrani. Da ne govorim o zečevima, fazanima, prepelicama… koji žive u šikarama.
Ovakvih biotopa punih života je u Slavoniji još na pretek. Dobro je to znati …pogotovu u vremenu u kojemu smrznuti beskućnik nije nikakva vijest, a katastrofa je ako Dow Jones ili Dax-indeks izgube dva posto od prosječne vrijednosti
Nekada smo bili ovisni o ovakvim šikarama, a sada smo ovisni o špekulantskim potezima koje na burzama vuku bešćutni vlasnici velikog kapitala.
Ako između njih mogu birati …biram šikaru. Ona mi je na dohvat ruke i ima svoje lice.
Na potoku usred gaja vodenica melje stara
Blago Čuki! Uz svu ljubav i brigu koju mu poklanja Emil, Čuko ujedno uživa i u potpunoj slobodi Uz ovakvog vlasnika najbolje je biti Pas.
po tom se vidi da su zivotinje cak pametnije od ljudi uzivaju u prirodi bozijoj
Bravo, Emile