NAZOČAN, IZOČAN, BEZOČAN…

Novotvorenice od očiju. Prenosimo iz „Vijenca“ časopisa „Matice Hrvatske“

Uredio Emil Cipar
Posljednjih nekoliko godina sve se više, posebice u publicističkom (ili novinarskom) stilu hrvatskoga jezika, upotrebljavaju dvije agresivne i, bar po mom sudu, posve nepotrebne i nezgrapne novotvorenice izvedene prema imenici oko/oči. To su riječi nazočiti i očište.

Glagol nazočiti uzalud ćemo tražiti u bilo kojem rječniku hrvatskoga jezika. On je u najužem i najdoslovnijem smislu neologizam, stvoren prvi put nakon 1991. godine bez sumnje kao zamjena za glagol prisustvovati, koji je u brojnim jezičnim savjetima i razlikovnim rječnicima osumnjičen kao srbizam ruskoga podrijetla (između ostaloga npr. i u Brodnjakovu Razlikovnom rječniku srpskog i hrvatskog jezika).

Istina je doduše da su riječi prisutan, prisutnost, prisustvovati, a pogotovo npr. prisustvo (koje je još i crkvenoslavenizam) ruskoga podrijetla, ali je isto tako istina da se one već oko dva stoljeća rabe u hrvatskom standardnom jeziku s razmjerno velikom čestotnošću unatoč povremenim preskriptivnim intervencijama i savjetima da se ne upotrebljavaju (tako ih npr. T. Maretić u svom Jezičnom savjetniku iz 1924. godine proglašava zališnima pored riječi nazočan, nazočnost, biti nazočan).

Mislim stoga da nema osnove proglašavati ih nehrvatskima, pa čak ni iz bilo kojega drugog razloga zazornima. Kad bi međutim i bilo razloga za takvo što, ni onda po mom sudu ne bi trebalo biti ni potrebe ni razloga da se rabi novotvorenica nazočiti.

Naime, umjesto prisustvovati i u tom bi se slučaju moglo upotrebljavati, kao što se to uostalom i dosad činilo, ili biti nazočan, ili samo biti (nije npr. potrebno: /na/ otvaranju izložbe bili su prisutni ili bili su nazočni… pored: na otvaranju izložbe bili su…), a u nekim kontekstima, posebice vezanim za crkvene obrede, prednost se može dati i glagolu pribivati (usp. opširnije o tome: S. Težak: Hrvatski naš /ne/zaboravljeni, Zagreb, 1999, str. 85-92).

Prema tome, glagol nazočiti nije potreban čak ni krajnjim čistuncima (u ovom slučaju mislim na one koji posve zaziru od riječi prisustvovati, prisutan, odsutan i sl.). Neologizam nazočiti djeluje izrazito nezgrapno, između ostaloga, i zato što se njegovo značenje previše udaljuje od značenja priloga nazoči (< na očima), od kojega su se kasnije razvili pridjev nazočan, imenica nazočnost i sl. Istina, ima i drugih glagola koji u svojoj osnovi imaju imenicu oči (npr. uočiti, predočiti ili, regionalno, sočiti /=ugledati/), ali su to prijelazni glagoli u kojima su oči na neki način »sredstvo radnje«.

Međutim, neologizmu nazočiti u osnovi je spoj riječi (na očima) koji ima statično, prostorno značenje, koje u ovakvim slučajevima nije podložno procesualizaciji. Drugim riječima, nazočiti u značenju biti pred očima naprosto je besmisleno, kao što bi besmisleno bilo npr. predočiti upotrebljavati u značenju biti pred očima, uočiti u značenju biti u očima, nazemljiti u značenju biti na zemlji ili kao kad bismo od pridjeva naočit napravili glagol naočiti u značenju biti naočit.

Uostalom, nazočiti je isto kao kad bismo prema izočan napravili izočiti u značenju ne biti nazočan (taj se glagol, bar zasad, ne javlja vjerojatno i zato što izočan djeluje arhaičnije i zato što se umjesto njega često rabi nenazočan, ali po svoj prilici i zato što se od pridjeva odsutan manje zazire nego od prisutan).

S riječju očište situacija je utoliko drukčija što je ta riječ semantički, ali ne i »formalni« neologizam. Nju ćemo naime, za razliku od nazočiti, naći u rječnicima, ali je ni u jednom rječniku nećemo naći u značenju u kojem se rabi posljednjih nekoliko godina, tj. u značenju stanovište.

Tako npr. tu riječ bilježi Akademijin Rječnik, i to u dvije natuknice s dvama različitim značenjima. Prvo je značenje »očna rupa« (njem. Augenhöhle), uz napomenu da se nalazi samo u Šulekovu Hrvatsko-njemačko-talijanskom rječniku znanstvenog nazivlja, te u značenju sastanak, uz napomenu da se susreće samo u jednoj narodnoj pjesmi (u primjeru: Po tom bi me cura poznavala, na očišće k meni izhodila).

Nezgrapnost i neadekvatnost riječi očište u značenju stanovište proizlazi ponajviše otuda što je to riječ sa sufiksom -ište (posve su slični i sufiksi -lište, -elište, -ilište i sl.), a takve se riječi tvore u prvom redu od glagolskih osnova i znače mjesto radnje, npr. gradilište, igralište, kupalište, parkiralište, sastajalište, šetalište, polazište, sjedište, odmaralište, doskočište, ležište, pojilište…

Istina često se takve riječi tvore i od imenskih osnova, i tada u pravilu znače mjesto na kojem se nalazi predmet označen imenicom, npr. sajmište, repište, ognjište, čvorište, stubište, gnojište, kukuruzište, crkvište, bojište… Mogu, doduše, takve imenice označavati i mjesto s kojega se što čini (npr. gledište …mjesto s kojega se gleda, polazište …mjesto s kojega se polazi, bacalište …mjesto s kojega se baca i sl.), ali nema primjera imenica toga tvorbenog uzorka, niti je logično da ih bude, koje bi bile tvorene od imenskih osnova, a da znače mjesto s kojega se što čini, naprosto zato što imenica znači predmet, a ne činjenje (proces).

Zato je posve očekivano i u skladu s tvorbenim zakonitostima da očište znači npr. »očna rupa«, tj. mjesto gdje se nalazi oko ili gdje se nalaze oči (kao u prvom primjeru ili iz Akademijina Rječnika), ali nikako nije logično niti je u skladu s tvorbenim zakonitostima da očište znači mjesto s kojega se gleda.

Međutim, koliko god ovo što je rečeno bilo utemeljeno, logično, pa i neupitno, ono ipak ne bi moralo biti presudno za ocjenu standardnojezičnoga statusa (semantičkog) neologizma očište.

Bilo bi naime moguće to novo značenje riječi očište tumačiti i kao rezultat svojevrsnoga metonimijskoga transfera koji se događa između predmeta (oči) i procesa (gledati), tim više što je taj proces izrazito tijesno vezan za predmet (oči pretpostavljaju gledanje, a gledanje pretpostavlja oči, pa onda na neki način jedno drugo uključuje).

Osim toga, kad bi ta riječ bila i posve u neskladu s tvorbenim zakonitostima, ne bi bila ni izdaleka prva riječ koja bi u standardnom jeziku bila tvorbeno problematična (sjetimo se samo desetljećima utemeljeno proganjanog, ali i danas standardno nezamjenjivoga kolodvora!).

Znatno je veći problem u tome što je taj (semantički) neologizam posve suvišan, čak znatno suvišniji i od razmotrenoga neologizma nazočiti. Naime, u značenju točka gledišta (njem. Standpunkt) u hrvatskom jeziku supostoje kao istoznačnice i/ili bliskoznačnice i stajalište, i stanovište, i gledište, i motrište, pa i spomenuta točka gledišta.

Više je nego neracionalno i rasipno u spomenutom značenju (početi) upotrebljavati novu riječ tim više što smo vidjeli da je njezin status u tvorbenom ustrojstvu hrvatskoga standardnog jezika u najmanju ruku upitan.

U vezi s riječju nazočiti bilo je relativno jednostavno odgovoriti na pitanje zašto se uopće pojavila. Pojavila se kao zamjena (iako neodgovarajuća) za osumnjičenu riječ prisustvovati. Za očište u spomenutom značenju teže je reći zašto se uopće pojavilo.

Jedan od razloga možda je u tome što je ranije (prije 1991. godine) riječ motrište u odnosu na stanovište, stajalište i gledište bila donekle obilježena kao izrazito hrvatska (kao kroatizam).

Nakon 1991. godine međutim ta se njezina posebnost relativno naglo izgubila (tom je riječju, između ostaloga, imenovana i jedna svakodnevna televizijska emisija), pa su oni (publicisti, književnici i sl.) koji su rabili motrište kao hrvatsku osebujnost osjetili potrebu da toj riječi nađu koliko-toliko adekvatnu zamjenu. Čini se da nakon svega što je s tim u vezi ovdje rečeno možemo zaključiti kako u tome nisu baš bili sretne ruke.

objavljeno: 19.12.2012.