Može li ikada, išta pametno od mene
Joža Prudeus
Ozbiljno dvojim. Neće biti vremena. Pa, ipak, dok je još vremena, sa zadovoljstvom, nudim (a vi kako hoćete) dva govora koje možete koristiti za sve prigode kada Vas zamole ili nagovore, ili čak prisile da proslovite na otvaranju bilo čije izložbe ili koncerta. Provjereno: bit ćete pljeskom nagrađeni.
Dakle, ako predstavljate slikara, kipara, keramičara i sl:
-Naš gost, umjetnik ne pripada niti jednoj struji, on egzaktno, donkihotovski, egzaltira u crtačkoj ponudi unoseći elokventnu disonaciju u svoju metaforičnost, poštivajući zadane okvire.
U tome se otkriva autentična personifikacija likova , a u popratnom tekstu anarfoničost, hioperboličnost sve do metonimije i aliteracije.
Umjetnik konotira aristotelofsku filozofiju s primjesama daizma i larpulartizma.
Potez mu otkriva sklonost ka integracijama koje su definirane u umjetničkim krugovima kao transplatacija i i pregniranost sokratizma, sofisticiranosti jednog Lombroza u oblikovanju likova, dok se u poruci otkriva čitava paleta kompilacija hegelovsko, frojdovske filozofije.
Autor je imanentan u vizualnosti, ali nikad ne prelazi granice koje su meritum korelacije.
Dosljedan u konstrukciji on nijansira apstrakciju podsvijesti i elokvencija bizarnosti.
Njegova linija je čvrsta i on je vodi postupno od univerzalnih postulata, preko fuga, naslućeni sostenuto, do maestralnog krešenda što implicira jednu virtuoznost svojstvenu velikim umjetnicima.
Kao analitičar integriran je u nezaobilaznim asocijacijama koje ponekad metastaziraju na rubovima konstruktivne gradacije.
Uostalom djela su pred Vama. Proglašavam izložbu otvorenom.
………………….
Stavak drugi. Ako predstavljate glazbeni događaj. Ma koji:
-Poštovane dame i gospodo, čast mi predstaviti umjetnika(cu) koji je svojim opusom, kvalitetom i kvantitetom priča za sebe. To je jedna tematska univerzalnost s velikim rasponom tonova i tonaliteta uz koje se i violinski ključ doimlje suvišnim.
Glazbena je linija čvrsta i vodi postupno od univerzalnih postulata, preko fuga, naslućenih u sostenutu, do maestralnog krešenda što implicira jednu virtuoznost svojstvenu velikim umjetnicima.
U svakom sazvučju ćuti se povisilica i snizilica kao jedinstvo, kao neraskidiva dionica koja preferira mol u danom trenutku, a dur tek poput zvučne kulise jednog polifonizma ili korone.
Sve je podređeno ritmu i to paletnoj četvrtinki koja ima ishodište u pomalo arhaičnoj mezzosopranističkoj maniri.
Ili, slobodnije, to je ultramarin ploha involirana u solističko trosložje kojem u krajnoj konzekvenci unisonizam je čista ekvilibristika…
Gotovo u svakoj dionici, par exelance, dostatno je, i uravnoteženo pianno i fortissimo u određenim ravnovjesnim varijacijama. Kada inspiracija bukne kroz maestesso kolura – ostajemo udivljeni fortem običnog kamena naslućujući definitivnu fugu u diskrepanciji.
Uostalom, došli smo čuti gosta(ću) pa uživajmo“.
……………………
Poštovani štioče, vjeruj mi na riječ: prokušano, provjereno. Nema grješke.
Prvi govor održah prigodom otvorenja izložbe Srećka Puntarića, velemajstora angažirane karikature.
Nazočili su brojni uzvanici, prijatelji, znanci njegovi i moji, nazočili su ‘predstavnici gradskih struktura’ čelnici, dočelnici, pročelnici… Ma krema i pol.
I, vjerovali ili ne, tijekom moga govora većina je glavom klimala potvrđujući izgovoreno da bi na kraju prolomio se jednodušni pljesak.
Jedino je sve zabrljao Felixov ćaća zagrcnuvši se od smijurije.
Potom se ostali namrgodiše na mene. Opet ja kriv (???).
Istu govoranciju održah u Novigradu(Cittanova) prigodom otvaranja keramičarske izložbe u svijetu poznatog i cijenjenog raku majstora Borisa Rocea.
Glede glazbenog proslova, prvi izrekoh povodom nastupa riječke glazbenice g. Mirjane Žužić.
I ponovilo se isto: erupcija oduševljenja- mojom jasnoćom, jednostavnošću i kratkoćom u predstavljanju u kojom rekoh sve. Kako sam poslije prošao ne pitajte. Uglavnom, još sam živahan.
Ljudi živi, pa provjerite.
samo za “pokondirene tikve”.