Križni put- Župa Svetog Leopolda Mandića Požega
piše: Đuro Ružičić
Druga godina kako župnik Jozo Jurić organizira Križni put u svojoj župi, na koji se odazvalo oko 400 vjernika.
Pobožnost križnoga puta sjeća nas onih mjesta u Jeruzalemu kojima je Isus prolazio do Golgote da smrću svojom na križu otkupi i spasi ljude. Neka i tebi bude draga ta pobožnost!
Dolazi nam Uskrs najveći blagdan Katoličke crkve, korizma je. Svi su dakle pozvani da u korizmi nešto posebno naprave, da zaoru neku osobitu brazdu svoga života, i posiju novo sjeme u svoje dane, mjesece i godine.
Nad svima, već na Pepelnicu, lebdi Isusova riječ koja zove:
–Kraljevstvo Božje je pred vratima, obratite se i vjerujte Radosnoj vijesti.
Zato se i kod posipanja blagoslovljenim pepelom na Pepelnicu kaže onome koga se pepeli:
-Sjeti se čovječe da si prah i da ćeš se u prah vratiti …ili pak druga rečenica:
–Obrati se i vjeruj Radosnoj vijesti.
Crkva ističe kako korizmeni post ne znači samo odricanje od ukusnih – mesnih i začinjenih – jela, nego ponajprije prekid sa svakodnevnim lošim navikama. Post je ponajmanje sredstvo kozmetičkog karaktera i u njegovu bitnu sastojnicu ubraja se duhovni značaj pokorničkih djela.
Korizma koja počinje na Pepelnicu vrijeme je velikih obećanja i nada. Tada bi trebalo napraviti zaokret života. Najprije odreći se grijeha, priznati ih i oprostiti onima koji su te povrijedili. Zatim zamoliti neka Duh Sveti ispuni prostore duše, zamoliti Boga neka osvježi i izliječi dušu, tijelo i duh, a onda početi živjeti pozitivno i vidjeti da je zaista moguće biti sasvim drugačiji čovjek, svet, da je moguće svega se odreći i biti slobodan u srcu, da je moguće prihvatiti život s križevima, mukama, smrću i bolestima, te postati zdrav, vječan i neuništiv.
Tko je dobro iskoristio korizmu, taj postaje iskusni kršćanin, vjernik i čovjek. Tako Uskrs na kraju korizme postaje ne samo slavlje Isusova uskrsa i nade u naš, nego također novi početak, proljeće vlastitog života, proljeće zdravlja, humanosti i plemenitosti.
Križni put nas podsjeća na Isusovu muku kojom je otkupio svijet, nas, pokazao nam da treba vjerovati da smo na ovome svijetu poslani da širimo njegovu riječ, vjerujemo u njega i konačno da nas čeka vječni život.
Križni put je išao ulicama grada Požege i naišao na odobravanje građana koji su sa poštovanjem čekali ispred svojih kuća i čekali sa hladnim pićem i jelom kako bi okrijepili hodočasnike.
Da bi bili bolji ljudi moramo vjerovati, ljubiti jedni druge, pomagati jedni drugima, pogotovo u današnjem svijetu koji na nas vjernike i Katoličku crkvu gleda sa podsmjehom i podrugljivošću. Zato sjetimo se križnog puta kojim je morao proći Isus da bi mi danas nakon 2 000 i više godina bili slobodni od grijeha i slijedili njegov put.
U svojim korizmenim porukama katolički biskupi diljem svijeta pozivaju vjernike da u vrijeme priprave za Uskrs više promišljaju svoju vjeru i pripadnost Kristu, učvrste svoju povezanost sa Crkvom te da se više posvete svojoj obitelji i ljudima oko sebe, posebno onima kojima je na bilo koji način potrebna pomoć.
Sretan Uskrs!