Izvrsna knjiga o recentnoj književnosti čileanskih Hrvata
tekst: Diana Šimurina-Šoufek
foto: Snježana Radoš
Zagreb /U Hrvatskoj matici iseljenika predstavljena je 14. svibnja knjiga „Od pustinje do ledenjaka – Književnost čileanskih Hrvata“ dr. sc. Željke Lovrenčić, u njenom bogatom autorskom opusu. Predstavljanje je moderirala Vesna Kukavica, voditeljica Matičina Odjela za nakladništvo koja je predstavila promotore i ugledne goste.
Pozdravnu riječ prisutnima uputio je, uz simultani prijevod Darka Mažuranića, Germán Orlando Ibarra Morán, veleposlanik Republike Čile. Naglasio je kako je naslov ove zanimljive knjige zapravo sjajno odabran budući se uistinu između pustinja i ledenjaka nalazi najveći dio Čilea. Pozdravno slovo potom je izrekao i Matičin ravnatelj mr. Marin Knezović.
Tekstove iz knjige, u uvodnome dijelu kao i tijekom promocije znalački je interpretirao dramski umjetnik Dubravko Sidor.
Hispanistica, prevoditeljica i publicistkinja dr. sc. Željka Lovrenčić posljednjih se godina istaknula kao vrsni znalac književnih djela čileanskih pisaca hrvatskoga podrijetla. Svoje najnovije spoznaje i sudove objelodanila je u monografiji Od pustinje do ledenjaka koja je izašla u nakladi Istarskoga ogranka DHK-a.
Među inim, Lovrenčić je članica International Artist’s and Writers Association – IWA, a godine 1988. bila je stipendistica meksičke Vlade na dva tamošnja sveučilišta -UNAM i Colegio de México, gdje je pohađala predavanja iz hispanoameričke književnosti.
U Čileu je boravila od 1995. do 2000. godine predajući hrvatski jezik i kulturu u Punta Arenasu, a bila je i drugi tajnik (ataše za kulturu) u Hrvatskom veleposlanstvu u Santiagu. U NSK -u u Zagrebu danas radi kao voditeljica Zbirke inozemne Croatice koja se bavi prikupljanjem građe koju su Hrvati objavili izvan granica RH.
Njena knjiga Od pustinje do ledenjaka – Književnost čileanskih Hrvata prošle godine je predstavljena na Interliberu, ali i u glavnome čileanskom gradu Santiagu. Naime, u Čileu živi naša najbrojnija južnoamerička zajednica koju predvode uspješni književnici, znanstvenici, političari i poslovni ljudi koji Hrvatsku smatraju svojom drugom domovinom.
Prof. dr. sc. Sanja Vulić, ugledna kroatistica s Hrvatskih studija i mentorica autorice dala je iscrpni prikaz monografije. U uvodnom poglavlju svoje monografije autorica razmatra fenomen iseljavanja Hrvata općenito.
Brojke koje navodi su porazne. Riječ je o milijun i 365 tisuća Hrvata koji su iz svoje domovine iselili od sredine 19. do kraja 20. stoljeća, što je za hrvatski narod strahovit demografski udarac, a iseljavanje se u današnjem vremenu opet intenzivira.
Budući da je velik broj Hrvata iselio u Čile, danas je u toj zemlji približno 1% stanovnika hrvatskoga podrijetla. Među njima je i velik broj živućih pisaca. Obuhvati li se pak razdoblje od posljednjih 150 godina, može se govoriti o dvjestotinjak autora hrvatskoga podrijetla, od kojih mnogi potječu s otoka Brača.
Upravo te goleme brojke potaknule su autoricu da u drugom poglavlju svoje knjige razmotri uzroke iseljavanja, a u trećem se usredotočuje na glavnu temu – Hrvate u Čileu.
Kao tri glavna središta naseljavanja izdvaja Antofagastu na sjeveru, Punta Arenas na jugu i glavni grad Santiago u središnjem dijelu Čilea. Budući je prvi iseljenički naraštaj teško radio i uz velike žrtve školovao svoju djecu, potomci Hrvata zauzeli su mnoga značajna mjesta u čileanskom društvu.
Nadalje, prvi književnici čileanskoga podrijetla javljaju se već u 19. stoljeću, a u 20. stoljeću to su Lucas Bonacic Doric i Antonio Rendic Ivanovic (rođeni na Braču), Vicente Boric Crnosija, Josefa (Pepita) Turina, Francisco Berzovic, Roque Esteban Skarpa Straboni, Domingo Mihovilovic Rajcevic, Fernando Josseau Eterovic, Zlatko Brncic, Yerko Moretic Castillo, Sergio Vodanovic Pistelli, Amalia Rendic, Cedomil Goic Goic, Desenka Vukasovic de Draksler, Agata Gligo i Nicolo Gligo Viel, Boris Tocigl Sega, Dinko Pavlov Miranda, Eliana Yanez Eterovic, Astrid Fugellie Gezan, Mario Banic Illane, Patricia Stambuk Mayorga, Emilia Toro Leontic, Hernan Andradte Martinic, Antonio Carkovic Eterovic, Simon Eterovic, Mirna Huentelican Hraste, Catarina Iglesia Kalcina, Esteban Jaksic Rakela, Julio Pedrol Kusanovic, Jose Perich Slater, Maria Cristina Ursic, Angelo Mladinic Nelson, Oscar Andres Barrientos Bradasic, Luka Fertilio Nikolic, Nikola Fistonic Jerkovic, Andres Grafulic Yankovic, Zlatko Keglevic Ivancic, Milagros Mimica Soto, Jaime Bristilo Canon, Christian Formoso Bavic, Niki Kuscevic Ramirez.
Među piscima koji pripadaju trećemu naraštaju hrvatskih iseljenika, autorica posebice ističe Eugenija Mimicu Barrasija (podrijetlom iz Mimica južno od Omiša), Huana Mihovilovicha Hernandeza, koji je 1951. rođen u Punta Arenasu i odrastao u hrvatskoj četvrti toga grada, Ramona Diaza Eterovica rođenog u Punta Arenasu 1956., također podrijetlom s Brača.
Lovrenčić razmatra i čileansku književnost općenito, jer je samo u tom kontekstu moguće odrediti važnost književnika hrvatskoga podrijetla. Najveći dio, opsežno četvrto poglavlje, posvećeno je trojici književnika koje autorica smatra najznačajnijima: Nicolasu Mihovilovicu Rajcevicu (1916.-1986.) iz Punta Arenasa, Antoniju Skarmeti Vranicicu (1940.) iz Antofagaste i Andresu Moralesu Milohnicu (1962.) iz Santiaga. Svaki od njih ujedno i predstavnik jednoga naraštaja čileanskih književnika hrvatskoga podrijetla.
Lovrenčić rezimira kako Morales Milohnic, Skarmeta, Mihovilovich Hernandez i Diaz Eterovic pripadaju maloj skupini najboljih živućih čileanskih književnika i sa žaljenjem zaključuje da se o njihovim djelima u Hrvatskoj premalo zna.
Autorica je za svoju analizu konzultirala brojnu literaturu, ponajprije na španjolskom jeziku, ali i na hrvatskom, te iščitala na stotine književnih djela, mnoga od njih i vrlo minuciozno jer ih je prevodila na hrvatski, zaključila je Vujić.
Vesna Kukavica nadovezala se na izlaganje kazavši kako se knjiga bavi recentnom književnošću čileanskih Hrvata, temeljem analitičkih uvida u više naraštaja naših tamošnjih pisaca. Ona je puno više od pregleda književne i kulturne djelatnosti naših sunarodnjaka – među kojima ima svjetski poznatih autora – pripadnika nekoliko generacija. Građa je raspoređena na 270 stranice, a prati je iscrpni znanstveni aparat i opsežna bibliografija.
Autorica je zahvalila na potpori kolegama i profesorima s Filozofskog fakulteta i Hrvatskih studija, izdavaču i uredniku knjige, Državnom uredu za Hrvate izvan RH i Hrvatskoj matici iseljenika koja joj je nakon povratka u domovinu „drugi dom“ i gdje je počela surađivati na izvrsnim projektima kao što je to bila izložba Dodiri svjetova: Hrvatska- Čile 2001. Izrazila je svoje divljenje prema Čileu, prekrasnoj zemlji u kojoj tako dugo, uspješno i lijepo živi veliki broj njenih sunarodnjaka, što je na španjolskome upravo divno zvučalo.