SIROTI PAVO

Ej, mali! Di ti je ćaća?

tekst: Marija Kukić
Siroti Pavo! Svakoga dana prije svitanja s magaretom natovarenim drvima prelazio je s hercegovačke strane kamenitom stazicom put Imotskoga. Drva bi prodao i sa zarađenom „sićom“ preživljavao iz dana u dan. Naravno, nije mu  bilo lako. Poslijepodne je odlazio u šumarak pun zmijurina po drva, prije svitanja na put u grad pa opet nazad. I tako se priča ponavljala svakodnevno.

Svaki  puta prolazio je pored crkve svetog Ante.  Jednog dana, kad mu je već bio pun „kufer“, svrati on u crkvu da se malo „porazgovara“ sa Antom, da mu se pomoli i zaište njegovu pomoć. Govorio je:

-Sveti Ante, molim te, oslobodi me ovog tereta! Dosta mi je i drva, i šume, i zmijurina, i odlaska u grad, i magarca… Evo, pola današnjeg utrška ostavljam tebi za kauciju, drugu polovinu dobit ćeš sutra, ako uslišaš moj vapaj, ako me oslobodiš ovih muka.

Našla se u crkvi dvojica fakina koji su obavljali neke sitne radove u unutrašnjosti. Čuli oni i vidjeli Pavu, ali Pavo nije ni čuo ni vidio njih jer je bio okupiran svojim jadom i čemerom. Počeli su mladići smišljati način kako sutra  namagarčiti Pavu i kako se malo s njim našaliti.

Kad je Pavo izišao iz crkve, uzeše oni  kip svetog Ante i na njegovo mjesto postaviše neki drugi sličan kip, ali u minijaturnom izdanju.

Osvanulo je sljedeće jutro. Pavo mora ponovno  u grad prodati drva i odužiti se svetom Anti. No, kad je došao u pojatu ( staju ), nikako nije mogao otvoriti vrata. Gura on, gura, ali vrata ni makac. Što se to događa? Zašto se vrata ne mogu otvoriti? Uz dosta muke, napora te utrošene snage i izgubljenog vremena konačno ih je otvorio. Ali, gle strahote! Na zemlji leži magarac. Mrtav.

O, sveti Ante, što si mi to  učinio? Molio sam te da me oslobodiš mojih patnji, a ne da mi  usmrtiš magare. Nisam te molio za takvu vrstu pomoći.

Odjurio Pavo u crkvu da se opet malo „porazgovara“ sa svetim Antom i da ga pozove na „raport“. Ali, gle, čuda! Nema poznatog mu kipa, na njegovom mjestu  nalazi se sličan kip, ali u minijaturi. Stao Pavo i čudom se čudi. Gleda, šuti, razmišlja i puno toga mu nije jasno.

Pavo zna po što je došao. Nema veze što „staroga“ nema! On će svoje izreferirati  pa kud puklo da puklo. Pogleda u mini – kipić i oštro reče:

Ej, mali! Di ti je ćaća? Pozdravi ga i reci mu da me je dobro nasamario. I još mu reci neka mi vrati moj novac! I reci mu još……drugu polovinu novca neće nikada dobiti. Nisam ga molio za takvu pomoć. Magarca sam mogao i sam usmrtiti. Za to mi nije trebao on, a ni njegova pomoć.

Slušali i gledali mladići Pavu iz prikrajka i pucali od smijeha. Ne zbog uginulog magareta, nego zbog Pavinog razgovora s kipićem. Šala im je u potpunosti uspjela.

O, siroti  Pavo! Ostao je i bez utrška i bez magarca. Kako nastaviti dalje? Kako nabaviti novo „prometalo“, kako prehraniti mnogobrojnu  čeljad?

O, siroti Pavo!