tekst i foto: Sonja Breljak
Berlin/ Shodno novinarskom pozivu, poznajem dosta ljudi u Berlinu, priličan broj Hrvata, starijih, mlađih, brojne restorane i njihove vlasnike, iseljenike koji su stizali u Berlin s s početka sedamdesetih. Brojne sam događaje pratila, o njima pisala a u nekim sam i sama sudjelovala.
Znalo se dogoditi da me akcija, događaj, doživljaj ponese, pa protivno pravilu, od promatrača postanem sudionikom.
Tako se dogodilo dvije tisuće i neke, kad su mladi u Berlinu započeli akciju okupljanja darovatelja koštane srži. Tad i sama postadoh potencijalni darovatelj. I to ostadoh i do danas.
Često, u raznim prigodama, organiziram, pripremam program kakvih proslava, recimo u Hrvatskoj zajednici. Zašto ne? Ljudima je to potrebno a meni čini zadovoljstvo pa nađemo zajedničku riječ a sve u cilju lijepog i uspješnog druženja.
Ili, kad sam primjetila kako su ovdašnji “Brođani” društvo od općedruštvene koristi, potpuno humanitarnih nakana, priključih im se na štandovima kad su trebali pomoć. Naime, da bi bili humani, “Brođani” novac najprije moraju zaraditi. Vrijedi biti dio tog vrijednog tima, pomislih pa prije koju godinu, prihvatih ponudu biti članom tog udruženja. Brođane sretnem prigodom koje akcije ili zabave, čujemo se telefonski, s nekima od njih sam i vrlo blizak prijatelj ali sve u svemu, poznavanje i druženje članova kluba i nije baš duboko i često.
Pa riješismo to promijeniti. Bolje se upoznati. Češće se družiti.
Jednu prigodu već upriličismo. Bilo stvarno veselo. Pa riješili to i ponoviti. Tako se u netom prošlu nedjelju nađosmo opet na istom mjestu –restoran Luitpold, vlasništvo obitelji Konta, vrijednih i upornih Ruže i Marija.
Ugodan prostor. A u podrumu kuglana. Aha!
E, to smo htjeli jer prošli puta bi jako zabavno. Dušu dalo za upoznavanje i druženje. U Berlinu je ovih dana jako vruće ali u podrumu, odnosno kuglani restorana Luitpold, prava je hladovina, pa skoro i hladno.
Skupilo nas se desetak. Ekipama se priključiše i simpatični vlasnici restorana jer ne bi, srećom, velika gužva u restoranu u tu nedjeljnu večer. I igra je mogla započeti.
Bilo smijeha i šale. Baš puno. U jednoj ekipi su Ivan, Barica, Sonja, Branko, Marijo i Mila, a u drugoj Branka, Boro, Marina, Stipana, Ruža i Branko. Sad, treba reći, mora se, ekipa potpisnice ovih redaka, izgubila je. Pobjednik je imao rezultat od 1607 bodova a poraženi 1557 bodova, odnosno srušenih čunjeva.
Poslije se malo povečeralo, družilo, razgovaralo …
Raziđosmo se pokasno u toplu, vruću, berlinsku noć uz obećanje kako ćemo uskoro, tamo nakon godišnjih odmora, ponoviti ovo veselo druženje.
Koristilo višestruko.
Osjećam se više dijelom.
Lijep osjećaj.