Stružec/ Prelijepi dan i blagdan svetog Vida u Strušcu, proslavljen je svečano.Prošencija selom u narodnim nošnjama, sveta misa, zbor iz Duboševice, puhači iz Gornje Stubice, ručak i onda ….priredba!
Naša priredba, koju smo vježbali od Nove godine.
Dan prije se vozio namještaj kroz selo, sa trubljenjem, da svi vide da idu svati, kako je to i nekad I bilo.
Priprema pozornice, (dan prije), ustajanje u 6:00 sati, stres. Puno je toga bilo na mojim leđima. Ali hvala Bogu, sve sam izdržala.
Igrokaz traje sat i pol, a za to vrijeme treba sve konce imati u svojim rukama, kad negdje zapne.
I onda u 14:00 sati, pred prepunu salu, moram izaći i nešto reći. Kad sam izašla i vidjela razdragana, nasmijana lica, koja gledaju u mene, i čula veliki pljesak, nisam našla riječi, samo sam se naklonila i vratila. Emocije su me prevladale.
Igrokaz je krenuo. Na pozornici krevet, ormar, peć, stol, klupa, šivaća mašina, kolovrat.
Snaha šiva na šivaćoj mašini, baba prede na kolovratu, deda ruli kukuruzu, unuka čeka dečka i našivava.
Ulazi dečko, donosi dedu milošću – cigarete, curi donosi cukerštab i bonbone (505 sa crtom), babu pita “kako ste“. Nju bole noge bila je “v pateke i pije biotike”.
Dečko pita da bi njegovi došli u snoboke.
U subutu dolaze snoboki-prosci, dvije žene koje se na dalekom putu napiju. Pitaju za miraz, “da li bu cura donijela kravu i zemlje“, nato deda neda ništa osim “komadić zemlje”.
Kako su prosci došli već pripiti, pa kada još dođu na toplo i popiju još koju, zaspu na stolu – i ne isprose curu. No, ipak je bila svadba.
Svadba je popraćena darovima … ples na vijenac, dolazak na vodu, klencerima, lažnom mladom, pjesmom i svirkom.
P onda vjenčanje i odlazak mladenaca na spavanje, gdje pod njima propada krevet.
Pred prepunom salom gledatelja stalno se lomio smjeh i pljesak.
Ja prezadovoljna! Hvala glumcima, hvala svima koji su mi pomogli i bili kraj mene u svakom pogledu pomoći.
Hvala svima koji su došli i podržali nas.
p.s.
Gosti iz Gornje Stubice su odmah izrazili želju, da dođemo i kod njih, jer tako nešto nisu nikada vidjeli.
Bravo Gospođo Marija
Njemci kažu:Wer rastet der rostet-Tko previše odmara taj hrđavi.
Vidi se Gospođa Marija je aktivna na više strana,i to je ispunjava,ujedno potiče i stare i mlađe generacije,na još veće i aktivnije društveno djelovanje.
Kako mogu i sam isčitati iz članka,sretna Marija da ju selo sluša,a sretno i selo da ima svoju Mariju.
I to je to,razlog za pohvale i čestitke,i da se igra ponovi ili predstavi nekom drugom prilikom i prigodom u idućem selu. .
Čestitke g-đi Mariji na igrokazu kojim je podarila svoje selo. Trebalo je mnogo truda, entuzijazma i znanja da se uspije tako nešto uvježbati i odigrati na pozornici sa ljudima koji nisu nikad glumili. Pohvala svim sudionicima igrokaza da su pored svojih svakodnevnih obaveza naučili.uvježbali i odigrali prekrasan igrokaz. Svima srdačan pozdrav.