KRATKA PISMA IZ DOMOVINE
piše: Marija Matijašević
Stružec/Zvone zvona, tanki glas …što znači, da je umrlo žensko. Zovem zvonaricu i pitam …Eto, umrla je Emilija, 86 godina stara, mama moje susjede.
Nismo se dugo vidjele, putevi su nam se razišli. Ona je iz susjednog sela. Nekada je dolazila sa svojom malom curicom, kod moje mame, nosila je haljine na šivanje. Moja je mama, i puno godina kasnije, uvijek meni pričala o njoj. Kaže …curica joj je bila tako lijepa, i kada bi se plakala, bila bi prelijepa. Jednostavno prelijepa. A suze su joj tako krupne iz krupnih očiju silazile. Suze …kao biseri.
Onda joj je ta curica otišla u Njemačku i dugo godina se nismo vidjele. Vratila se ima par godina u Stružec, u svoju kuću, da čuva svoju mamu.
Sada je mama umrla.
Pođem danas na sprovod. Stanem sa strane i čekam. Tu, na tom mjestu, ne volim pričati s drugim. Pedesetak ljudi se okupilo. Premalo.
Sjedim na klupi i tako …ramišljam o svojoj mami, koje već dugo nema.
Odjednom mi priđe kćer od pokojne Emilije, poljubi me i zamoli: -Bi li pročitala jednu oproštajnu pjesmu na grobu njene majke, poslije župnikove molitve?
Iznenađena sam.
Pjesmu je prevela s njemačkog jezika.
Kažem joj:- Pa to moraš pitati župnika, da li smijem. Veli: -Već sam ga pitala.
Uzmem od nje bijeli smotani papir i pročitam u sebi. Lijepa pjesmica.
Svejedno sam nesigurna, moram i sama pitati župnika, ali kako mu prići za vrijeme sprovoda?!
Bože, u kojoj sam dilemi, ne znam ni kada da čitam?!
Pitam kolegicu da mi pomogne, pročitam joj pjesmu …Veli ...lijepa je.
Povorka ide prema grobu …Župnik moli …
Prilazim polako i šapnem:- Kćer od pokojne mi dala …
On klimne: –Znam, može, ja ću Vam reći, kada početi”
Nakon kratke molitve, župnik mi klimne glavom.
Uzbuđena sam. Nikada se to još u mom selu nije dogodilo. Što će narod reči?
Otvorim list i čitam:
Oproštaj
Spremili ste mene na put
u taj drveni kovčeg
sa tih mnogo ruža
u nepoznato
ja da idem
zar Vam duša
nije tužna?
U crno ste obučeni
crkveni zidovi samo šute
pune su Vas klupe
O meni se priča
o vječnom životu
i drugom životu mome
da če biti bez
brige i boli
od svega da me
božji otac voli
Sve to dobro zvuči
nešto znam još od prije
ako ovako stvarno bude
onda ću na put ovaj
da krenem bez strah i brige
Moje oči zatvoriše se
ne mogu da Vas vidim više
da Vas ovdje sada još jednom
mogu da vidim
da Vas pitam
kada ćete i Vi na ovaj put poći
da li ćemo se opet vidjeti
da nisam u samoći.
Odgovora na to nema
ali sigurno jednog dana
krenuti ćemo istim putem
pošto nas božji otac voli
poći ćemo po njegovoj volji.
Čitam …
Hoću li izdržati?!
Samo ne smijem čuti njene jecaje i plač.
Pročitala …bez suza.
Odlazim na misu zadušnicu …
Prilaze mi žene i vele: – Lijepo si to napisala!
Velim …nisam ja …