“OPASAN” TIP

piše: Marija Kukić
Miro je bio „opasan“ tip. Ne samo zato što je činio različite nepodopštine nego je i njegov izgled kod ljudi izazivao strahopoštovanje. Svaki puta kada bi ga ljudi ugledali, sjetili bi se opakog majstora  Mrkonje kojemu je „glava sezala do stopa… Imao je kuštravu kosu kao lav, a duge brkove do ramena.“ ( Čudnovate zgode šegrta Hlapića )

Taj Miro volio je i vodio lagodan život. Za njega nisu postojale riječi: tuga, nesreća, patnja, bol, briga, već samo riječ: užitak, užitak, užitak …

Živio je život pravog boema, radio samo ono što mu se htjelo, išao kamo god je poželio, družio se sa sebi sličnima, uživao život punim plućima.

Naravno da je obitelj zbog toga trpjela. Rijetko su ga viđali kod kuće, a ponekad su poželjeli da je bolje  da i  ne dolazi.  Kad god  je bio s njima, uvijek je pravio svinjarije, vikao, tukao ih, zlostavljao ih i fizički i psihički. Posebice je bio opak prema Zdenki, svojoj životnoj družici koja je isplakala toliko suza da ni u vinsku bačvu ne bi mogle stati. A ona je zbog petoro svoje maloljetne djece sve stoički podnosila.

Miro je bio i veliki zavodnik. S osobama suprotnog spola bio je uljudan, galantan, laskao im, dijelio komplimente, zavodio ih …

Mirin mlađi brat Nikola imao je veoma mladu punicu. Kažu da je bila žena i po. Mladolika, dotjerana, vrckava udovica. Čuvala je Nikolinu djecu dok su joj kćerka i zet radili.

Miro je vrlo često obilazio nećake, najčešće  u vrijeme kada je Nikolina punica ostajala sama s djecom. Nitko to nije smatrao ni čudnim ni neobičnim. Ta dolazi striko obići svoje nećake! Tako su barem svi mislili. Djeca su bila još malena i radovala su se stričevu dolasku jer im je uvijek donosio punu vrećicu slatkiša ili nekakve druge poklončiće.

No, nisu Miri  toliko bili  važni nećaci! Njemu je više od svega bila zanimljiva Nikolina punica.

Ali  to nitko nije znao. Nitko čak nije  ni posumnjao sve dok jednog dana …

„Tata, danas sam vidio striku kako se ljubi  s bakom“.

 Nikola je znao da mu brat voli glumiti Casanovu, ali da će pokušati nešto s njegovom punicom, e, o tome nije mogao ni sanjati. Mudro je šutio, nikome nije o svome saznanju ni riječ progovorio.

Smišljao je način kako saznati ima li što između njegovog brata i punice. Konačno mu je sinula ideja. Pozvat će brata i njegovu obitelj na obiteljski izlet u prirodu. Htio je bratu Casanovi malo „zasladiti i začiniti“ izlet. U trenutku kada su njih dvojica ostali sami, Nikola se obrati Miri:

„Čuj, Miro, moram ti nešto važno reći u četiri oka.“

„Što? Gorim od znatiželje.“

„Ali prije toga uzmi neku ciglu, panj, kamen, molim te, da se ne bi onesvijestio!“

„Zar je vijest tako strašna?“

„Kako kome. Ovisi!“

„Daj, ne muči me! Reci o čemu je riječ!“

„Ma, znaš, ovaj … Ne znam kako da ti to kažem“, namjerno se zapetljavao Nikola, „ma, znaš, malo mi je neugodno i nezgodno …“

„Zašto otežeš? Pali!! Umrijet ću od nestrpljenja.“

„Ma, znaš, Miro, punica mi je … punica je trudna.“

???

Nakon šoka i kratkotrajne šutnje Miro konačno smogne snage i hrabrosti te upita brata:

 „A s kim? Koliko ja znam ona nema muža.“

„Nemam ti ja, brate, pojma. Djeca spominju striku koji se ljubio s bakom .“

 „ O, Bože, samo to ne! Kako ću reći svojima, svojoj Zdenki i svojoj djeci?“ Sjetio se sada  Miro da ima obitelj.

„Ma, kakve to veze ima s tobom, Miro?“ smješkao se zagonetno Nikola i ispod oka pogledavao brata koji se vrpoljio kao da sjedi na mravinjaku, obliven gustim i krupnim kapljama znoja.

I tako se uz Nikolinu sitnu domišljatost Miro sam izdao. A priča o puničinoj trudnoći nije imala baš nikakve veze s istinom.

Jedino je Miri u strahu od možebitne trudnoće prisjeo zajednički izlet.

Ali ova mala bratova lekcija nije Miru naučila pameti. On je i dalje ostao „opasan“ tip.

Za njega je i dalje vrijedila ona mudra izreka: „Čovjek se veoma često spotakne na istinu, ali većina njih brzo ustane i nastavi kao da se ništa nije ni dogodilo“. ( W. Churchill )