Pisma iz Belgije
piše: Marijana Šundov
Bruxelles, 10.kolovoza 2014./ U tjednu iza nas održan je središnji europski događaj – obilježavanje 100 godina od početka Prvog svjetskog rata.
Europski državnici ( među njima i okrunjene glave) predstavnici 80-tak država okupili su se u belgijskom gradu Liege i to 4. kolovoza na dan kada su prije točno sto godina njemački vojnici počeli invaziju na neutralnu Belgiju.
To je bio i početak Velikog rata na Zapadu jer je napad na Belgiju izazvao Veliku Britaniju da objavi rat Njemačkoj.
Isti taj dan, 4. kolovoza, u 23 sata objavom rata Njemačkoj, Velika Britanija ušla je u rat.
Poput složenih domino pločica kada pri padu jedna sruši drugu, države su ulazile u rat.
Na kraju je bilo zahvaćeno 40-tak zemalja.
Rat za koji su svi vjerovali da će završiti brzo trajao je četiri godine, oko 16 milijuna ljudi je izgubilo život, preko 20 milijuna je bilo ranjenih.
Stvorena je nova karta Europe …
Događaji koji su potom uslijedili obvezne su povijesne lekcije u školama …
Potom je stvorena nova karta Europe …pa ponovo nova …pa nova, a pri tome mislim na sva proširenja Europske unije …i tako sve do ove sadašnje političke karte Europe.
Mislim kako je povijest Europe, i ne samo Europe – povijest svijeta, povijest ljudskog roda – krvava priča o ratovima.
I danas se ratuje. I danas nema mira …
Međutim nekadašnji neprijatelji iz dva svjetska rata ujedinjeni su u Europskoj uniji i sada gledaju u istom pravcu, imaju iste ciljeve. Jedan od ciljeva je mir.
Mir i kako ga postići? – bio je i tema gotovo svih poruka sudionika svečanosti komemoracije iz Liegea.
Na pravom tragu bio je njemački predsjednik Joachim Gauck, jedan od gostiju na svečanosti, koji je naglasio da se mir ne smije uzimati zdravo za gotovo.
„Zahvaljujem svim Belgijcima, koji su nakon dvaju ratova, dviju agresija njemačkih snaga na njihovu zemlju, nakon svih patnji i žrtava, brzo prihvatili ruku pomirenja „ – rekao je njemački predsjednik Gauck.
Pomislim kako su to riječi za zamisliti se, duboke i jednostavne riječi istine – prihvatiti ruku pomirenja. Bez toga nema mira, bez toga slijedi dalji rat.
Potrebna je ruka koja nudi mir i druga koja prihvaća pomirenje.
Sama Belgija nije odabrana slučajno kao zemlja u kojoj će se održati centrala europska komemoracija. Tu su se vodile najžešće bitke na Zapadnoj bojišnici, tu su pokopane stotine tisuća vojnika obiju strana. U poljima Flandrije oko grada Ypresa zaustavljeno je njemačko napredovanje od strane saveznika.
Gotovo cijelu godinu traju povećane posjete i ekskurzije ovom kraju iz svih nekad zaraćenih zemalja. Kao velika ljubiteljica povijesti i netko čija je zemlja i sama bila zahvaćena užasima rata i sama sam nekoliko puta bila tamo i obišla gotovo sva veća groblja. Uvijek je bilo puno ljudi, a registracije automobila su bile britanske, kanadske, njemačke. Uvijek je nemoguće bilo zadržati suzu. Ne zastati i ne pomoliti se za mir.
Sjetila sam se riječi velikog čovjeka Nelsona Mendele kako nije dovoljno samo govoriti o miru – čovjek mora vjerovati u njega. I nije dovoljno samo vjerovati u njega – čovjek mora raditi za njega.
Europa vjeruje kako se mir čuva i sjećanjem. Jer isti ovaj ponedjeljak 4. kolovoza nekoliko sati poslije svečanosti u Belgiji i to točno u 23 sata, diljem Velike Britanije ugasila su se svjetla.
Bilo je to simbolično podsjećanje na riječi tadašnjega britanskoga ministra vanjskih poslova.
“Svjetla se gase diljem Europe”, rekao je ministar Edward Grey jednom prijatelju neposredno prije nego što će Velika Britanija 4. kolovoza 1914. objaviti rat Njemačkoj.
“Mi nećemo dočekati da se ponovno upale”.
A, britanski predstavnik princ William, vojvoda od Cambridgea nekoliko sati prije, na centralnoj svečanosti u Liegu je rekao: „Ovaj događaj je svjedočanstvo snazi pomirenja europskih naroda“.
„ Bili smo neprijatelji više nego jednom u prošlom stoljeću. Danas, prijatelji smo i saveznici“, rekao je princ William.
S njim se složio belgijski kralj Filip: „Pacifizirana Europa, ujedinjena Europa, demokratska Europa, Europa kakvu su sanjali naši djedovi. Mi je danas imamo. Čuvajmo je i unapređujmo!“
Njegovim riječima se doista nema što drugo dodati nego molitve za mir i one koji rade za njega.