Riječ dvije o sudbini i pjesništvu Franje Jezidžića
tekst i foto: Sonja Breljak
Bugojno/ U prostorijama Hrvatskog doma u Bugojnu održan jer Simpozij, točnije, poetska spomen- večer posvećena životu i radu Franje Jezidžića.
Mnogima koji čitaju ove redove širom svijeta, neće biti u prvi mah poznato ovo ime. No, tu smo da ukažemo, istaknemo i zabilježimo, jer zabilježiti je zavrijedio ljudski život ovog čovjeka ispunjen dobrotom, stihovima i ljepotom.
Na ovaj svijet je došao prije 60 a s njega nestao prije 20 godina. Rođenjem Bugojanac, osjećajima domoljub široka, pjesničkog srca posebno sklonog stihovima za djecu.
Školovao se svojevremeno u Bugojnu, Banjaluci i Beogradu, radio u Donjem Vakufu i Bugojnu a nestao iz bugojanskog logora Stadion u vrijeme rata, odveden, ubijen, smaknut, nikad pronađenog posljednjeg počivališta poput i ostalih 21 Hrvata.
O, da je pravde, barem bi zemlja crna progovorila gdje su posljednji ostaci, da je ljudskosti u današnjem svijetu, barem bi sugrađani koji hode istim gradom u kojemu su i nestali, rođeni i radili, progovorili o njihovoj sudbini.
Što može čovjek kad na takav način, oteta, istrgnuta, nestane takva dobrota, punina, ljepota?
Može ne zaboraviti, spomenuti, zabilježiti …
Pa evo i mi, bilježimo kako osjetismo ljepotu pjesama Franje Jezidžića. Njegov životni pogled izlazi iz svakog stiha, diveći se prirodi i životu, pokazuje kako je široko i dobro njegovo srce.
Franjo Jezidžić, nedovoljno poznati pjesnik stihova za djecu sabranih u knjigu “Kad pjevaju šume moga djeda”, pjesnik o kojemu je potrebno znati i reći, pričati i pisati, ne bi li i iz cvjetova i trave njegova rodnoga grada mirisom se oglasilo mjesto gdje počinka mu nađe tijelo.
Duh evo i mi ovim redovima dotaknusmo. Pomilovasmo. Spavaj mirno pjesniče. Stihovi tvoji žive i dalje.
Poetska večer posvećena u ratu nestalom i po svoj prilici tragično stradalom pjesniku, organiziralo je Hrvatsko vijeće obrane, volonteri Skopaljske doline. Govorili su Ante Visković, Zdenko Antunović i Zlatko Dugandžić. Prelijepe stihove Franje Jezidžića, poput ovih ispod teksta, čitali su učenici bugojanske osnovne škole „9. Septembar“.
IMA LI SMREKA SRCE
Ima li smreka srce?
Što joj je to u stabalce vito
Sakriveno.
Tankim grančicama obavito.
Je li to srce njeno?!
Od vjetrića i od kiše kriju nešto
Svjetlucave iglice
Mala smreka ima srce
U njemu je gnijezdo ptice.