Dražen Radman
Split/ Draga Sonja, baš mi je žao što Emil više nije s nama tu …
Žao mi je kad odlazi čovjek koji ostavlja trag, kao što ga je Emil ostavio… I bolje da nam je žao i da smo beskrajno tužni, nego da tu vijest olako primimo. Jer kad smo tužni, to je siguran znak da je vrijedilo …da je otišao čovjek koji nam je prirastao srcu.
I da ih ima još podosta kojima nije bio tek jedno ime i prezime koje tu i tamo nešto napiše …
Tako je to kad se radi o ljudima koji su autentični, a pošteni, svoji … I koji su kadri zauzeti se za ono što vjeruju da je ispravno i potrebno, bez obzira je li to popularno ili ne …
Draga Sonja, primite moju, ako tako mogu reći, toplu i prijateljsku sućut.
Ponekad nam se dogode ljudi koji nam znaju biti više od brata, rođaka ili sestre … Jer ljudi se prepoznaju ne toliko po krvi, koliko po srcu …po duhu …
Stoga, u ovim teškim trenucima, kada sjećanja živo i neumitno naviru, budite utješeni Duhom Božjim koji sve zna i koji je pun dobrote …
Gospodin nije nikada rekao da neće biti nevolja ili bolesti, ali je rekao da će u sve dane biti s onima koji ga ljube i koji ga prizivaju iskrena i ponizna srca …
Vjerujem da je Emil, izmiren s Kristom, napustio ovaj svijet i otišao u onaj Božji, gdje više nema ni boli, ni jauka, a ni nepravde. Tamo gdje je sve kako treba biti …tamo gdje je sve u savršenom redu …
A to je ono za čim svatko od nas u dubini čezne, makar toga i ne bili svjesni…
Emil je, vjerujem, ostavio svoj zemaljski oklop i obukao bijele haljine, koje odišu i mirišu mirom koji nikad, ali baš nikad, neće prestat.
Prijateljski i s ljubavlju Kristovom,
Dražen