DOTAKLE NAS SVETE RUKE

Iz naše arhive/ objavljeno 01.11.2014.

Nezaboravni susret: Prije 30 godina su mladi iz HKM Berlin, pobjednici Vjeronaučne olimpijade, bili na audijenciji kod pape Ivana Pavla II

uredila: Sonja Breljak
sjećanja i fotografije: Anica Krstanović

Berlin-Rim/31. listopada 1984. – prije točno 30 godina su pod vodstvom dušobrižnika fra Duška Džimbega, tadašnji mladi HKM Berlin, sudionici i pobjednici Vjeronaučne Olimpijade u Frankfurtu susreli Papu Ivana Pavla II., koji je ove godine u travnju proglašen svetim.

Na slikama s lijeva na desno): Stipe Krstanović, Marina Pelivan (rođ. Ćosić), Mara Šapina (rođ. Gelo), Ivan Baćak, Draženko Pelivan, Marija Kolak (rođ. Ðikić), pok. Anita Božinović-Mađor, s. Anica Marija Cvitković, Željka Marić (rođ. Gelo) i Anica Krstanović (rođ. Krstanović).

Ovaj susret mladih vjernika iz Berlina i pape Ivana Pavla II opisan je i u knjizi “Papa Ivan Pavao II. govori Hrvatima (Pozdravi, govori i poruke 1978.-2005.)”, 2011, pod naslovom “Papa voli Hrvate” Mladima iz HKM Berlin, Vatikan, Bazilika sv. Petra, 31. listopada 1984. godine.

– Skupina od desetero vjeroučenika HKM Berlin, pobjednika na Biblijskoj olimpijadi održanoj te godine u Frankfurtu, pod vodstvom franjevca Duška Džimbeka, došla je na nagradno putovanje u Rim. Mladi su u narodnim nošnjama sudjelovali u srijedu 23. listopada na općoj audijenciji u bazilici sv. Petra.  Papa ih je pozdravio na hrvatskom:

–Hvaljen Isus i Marija! S radošću pozdravljam mlade i njihovog župnika oca Duška iz HKM Berlin. Vi ste dobili kao nagradu za pobjedu na Biblijskoj olimpijadi u Frankfurtu putovanje u Rim i posjet Svetom ocu. Nastavite pohađanjem vjeronauka, to jest produbljivanjem vašeg znanja vjere i nakon ove Vjeronaučne olimpijade,  jer kako ćete moći biti pravi vjernici, ako ne budete dobro poznavali našu katoličku vjeru? Papa vama koji živite izvan drage Hrvatske, vašim roditeljima i braći od srca dodjeljuje apostolski blagoslov.

Na završetku mladi su se i osobno pozdravili sa Svetim ocem i dali mu kao dar monografiju Zagreba. O. Duško rekao je tom prigodom svetom ocu: –Hrvati vole Papu, na što je Papa odgovorio: –Papa voli Hrvate.

Za mlade i njihovog dušobrižnika bio je to i ostao poseban, jedinstven i veličanstven doživljaj. Sjećanja na taj doživljaj još su uvijek vrlo živa.

Fra Duško se tog događaja prisjetio i u travnju ove godine povodom proglašenja Pape svecem, rekavši svojim vjernicima kako je susreo osobno sveca, koji mu je tada rekao “Papa voli Hrvate”. Za fra Duška veličanstven i nezaboravan događaj.

“Kada mi je Papa primio ruku i pogledao u oči izgubila sam se u vremenu i prostoru, sve je oko mene stalo. Još uvijek se sjećam tog pogleda. Nešto mi je tada govorio i ništa nisam čula niti vidjela osim dubokog i toplog pogleda koji nema granice. To je čega se sjećam.”, kaže Anica Cvitković, koja je postala s. Anica Marija, Karmelićanka. Poziv je osjetila već u sedmoj godini života, a susretom sa svecem se “probudila ljubav i odanost prema Crkvi”. Kao i za sve ostale tadašnje mlade sudionike velika milost je bio taj susret sa svecem. “To je povezano odmah s velikom odgovornošću prema bližnjima i Crkvi, jer kada mnogo dobijemo od neba, moramo još više dati“, naglašava s. Anica Marija.

“Nikada nisam u životu do danas osjetila tako topao stisak ruke kao na susretu sa Svetim Ocem Ivanom Pavlom II. Taj doživljaj je usađen duboku u mom srcu.”, prisjeća se Marija Kolak, koja još uvijek svake nedjelje svira zboru na sv. misama u našoj misiji.

Stipe Krstanović kaže: “Bio sam oduševljen. Pošto sam tada još bio mlad, nisam bio svjestan značenja jednog takvog susreta, kasnije sam shvatio da je moj život praćen tim susretom.”

Marina Pelivan se dobro još sjeća Pape kao osobe koja je zračila velikom toplinom srca, jako posebnog čovjeka koji je ostao u njenom sjećanju do danas.

Anica Krstanović: “Imala sam veliku čast Papi Ivanu Pavlu II. predati monografiju Zagreba uz riječi “Pozdravljaju Vas Hrvati iz Berlina.” Sveti Otac upitao me “Hrvati?” Sjećam se dobro da je taj kratki upit, tu riječ izrekao sa toliko puno ljubavi. Držeći moju ruku nastavio je razgovor na talijanskom sa fra Josipom Šimićem, koji je stajao uz mene. Za mene osobno je sv. Ivan Pavao II. nešto posebno. Slika sa svetim Ocem ima počasno mjesto u mojoj kući. Ali ne samo na zidu, nego i u mom srcu. Zahvalna sam jako za taj susret, tu milost, tu čast, taj “trenutak sa SVECEM koji je sada u nebu”, kako je nedavno lijepo opisala Ana, moje kumče. Tko zna, možda je puno mojih aktivnosti u misiji i za Crkvu, upravo povezano sa tim susretom, kako mi je rekao jednom  jedan svećenik. Sveti Ivane Pavle II. moli za svoje Hrvate, Hrvate u Berlinu, pogotovo naše mlade!

Lijep susret i lijepo sjećanje koje je u srcu mladih ostavilo duboke tragove po kojima se i danas ravnaju. Nije ni čudo. Dotakle su ih tada i blagoslovile svete ruke Ivana Pavla II.