Urednici Hrvatskog glasa Berlin i SBplus dogovorili izradu knjige izabranih tekstova Emila Cipara
tekt i foto: Sonja Breljak
Berlin-Slavonski Brod/ Nije to naš prvi susret. Jerka Zovaka posredno poznajem od vremena nastajanja slavonskobrodskog portala SBplus. Tad smo pokojni Emil Cipar i ja već uveliko uređivali, sređivali i uživali u našem Hrvatskom glasu Berlin. I imali široku listu suradnika.
Nekako godinu iza naših početaka, započela je priča o novom brodskom portalu kojeg pokreće Jerko Zovak.
Znala sam, potrebna je ta suradnja Emilu. On je vrlo aktivan, živ, prati gradske događaje, piše oštre, direktne tekstove, one koji idu u srž, pa to provocira ali i inicira.
I kad smo se upoznali, Cipar je surađivao s prvim brodskim portalom sbonline pa nam je čak njegov urednik Željko Klinđić, pomogao uspostaviti i povezati domenu našeg Glasa …
Kasnije, za putovanja prema Đakovu na tomošnje Vezove s Hrvatskom zajednicom Berlin, zaustavih se u Brodu, provedoh divan dan s Emilom i Ćukom, posjetih Tadijin dom, Bartolovce, Ivanu na korzu, magnoliju, knjižnicu …upoznah na Fišijadi, uz Savu, kompletnu redakciju SBplusa, i sve to zabilježih i fotografijom i tekstom.
Eh, kad se svega toga sjetim. Ispunim se i ponosom i tugom. Ponosom radi poznavanja, prijateljstva i suradnje s nekim poput Emila. I tuge radi njegova odlaska.
Moradoh nedavno otići na grob. Trebalo mi. Vuklo me. Još je stajalo cvijeće koje smo poslali kao posljednji pozdrav, dragom prijatelju. Moja domaćica, draga prijateljica Slavica Jurčić kod koje u Stupniku pronađoh drugi dom, zaključi na kraju:- Eto vidiš, došla si tužna a otišla nekako ispunjena. Baš. Upoznah i sretoh ljude koji su cijenili i kojima je bilo stalo do Emila, kao meni, kao nama, brojnima Vama dragi naši suradnici i čitatelji koji ste tijekom Emilove bolesti slali poruke potpore i sa mnom kasnije dijelili tugu. Puno vas je, puno nas je.
Radi tog zajedničkog poštovanja prema Emilovom radu i njemu kao osobi, potrebno je to učiniti, zaključih već prije puta u Brod. Pa zakazujem susret sa urednikom SBplusa, Jerkom Zovakom. I evo, sjedimo u domu obitelji Jurčić, jedno preko puta drugog. U stvari, na susret smo došli s istom idejom, samo sam ju ja prva iznijela – želim načiniti Emilovu knjigu, točnije, knjigu izabranih tekstova Emila Cipara. I Zovak je potpuno suglasan. Jasno mu je da je kod nas više materijala za Emilovu knjigu. Prepušta nam izbor tekstova, uređenje i lekturu a bit će tu za podijeliti na pola troškove tiskanja.
Emil je na SBplusu pisao kolumne naslova Hrvatska -was ist das. Znali smo prenositi njegove tekstove s portala na portal što i nije uvijek bilo lako. Emil je pisao s dušom pa su reportaže, priče, crtice …bile kao skrojene baš za glasilo u kojemu su. Kao kad šijete odjeću. Na SBplusu je 50 Emilovih tekstova. Na Hrvatskom glasu ih je na stotine u desetak rubrika. Sad treba zasukati rukave.
SBplus je već obavio dio posla i izdvojio i poslao nam Emilove kolumne objavljene kod njih. Sad je na nama red. Sve, na žalost, ne može u knjigu. Ima tu tekstova za knjige i knjige. Potrebno je izdvojiti, razmisliti o strukuri knjige, cjelini, dijelovima. Cjelinu već imam pred očima. Ona …knjiga …svojim dijelovima, tekstovima, cjelinom treba govoriti o Emilu, njegovom životu, svjetonazoru, duši.
E, da, bit će to knjiga s dušom.
Naša suradnica, književnica Sonja Smolec, ponudila je svoje uredničke sposobnosti, što sa zahvalnošću prihvatismo. Marijan Gubina iz Osijeka rješava pitanje lekture. Fotografija za naslovnicu već je spremna, naravno, to je Emilova fotografija, jedna od posljednjih koju je prije puta u Njemačku, načinio u svom vrtu u Bartolovcima ….pravo Ono malo duše…
Kad dođe do tiskanja, bolje reći do troškova tiskanja, trebat ću i Vašu pomoć dragi suradnici i čitatelji. Svaki doprinos zabilježit ćemo i objaviti.
A kad knjiga bude gotova, načinit ćemo najmanje dvije promocije, jednu u Brodu, i jednu u Berlinu. I pozvati vas, prijatelje, sugrađane, suradnike, čitatelje.
Emil je bio naš. Pripadao je i u Brod, i u Berlin i u Svijet. Topao, širok, drag.
Takva će biti i Emilova knjiga ..topla. široka …baš draga knjiga s dušom.
Mislim ovako.
Ništa protiv knjiga pojedinaca..tako ni pok.Emila..i.. sam čekam već odavno na moj prijedlog,za mogućnost ostvarenja..zajedničke knjige, i nas živih od naših najboljih i kvavalitetno,napisanih tekstova,u koju knjigu bi bili svi utkani u djelima na portalu.. HGB
Draga Sonja i Jerko!
Obradovala me vijest da se bavite mislju objaviti knjigu sa textovima naseg kolege i prijatelja Emila, koga je zivot prerano prekinut.Nadam se da je veliki broj citatelja i HGB-a i SBPlusa zainteresiran da se knjiga objavi i da je spreman, kao i sam, pomoci na nacin koji se vama cini najprikladnijim.Pomoci cemo vam, nadam se barem veci broj nas, a vi nam se slobodno obratite.Neka zazivi uspomena na nezaboravnoga kolegu Emila!
Teško je pronaći prikladniju rečenicu od one Vaše- “Ispunim se i ponosom i tugom. Ponosom radi poznavanja, prijateljstva i suradnje s nekim poput Emila. I tuge radi njegova odlaska”. Pozdravljam ideju o tiskanju Emilove knjige. Nadam se da ću na neki način biti od koristi. Srdačan pozdrav, Vama Sanja i vašim suradnicima.
Jedva čekam tu… toplu, široku… baš dragu knjigu s DUŠOM.
Draga Sonja,
iskreno čestitam na divnoj odluci da dajete u tisak Emilova djela. On je pisao zaista iz svoje slavonske, široke duše. Šteta bi bilo da se to ne zabilježi, jer je on ipak bio jedan od nas, koji boravimo u inozemstvu, te je poznavao vrlo dobro sve naše poteškoće, čežnje, nostalgiju…
Vrlo rado ću vam pomoći pri troškovima tiskanja, kako bi ovo djelo ugledalo “svjetlo dana”.
Lijepi pozdrav od
Katice
Veseli me objava knjige Emilovih tekstova kaošto će me veseliti i objava mojih dviju knjiga koje su u pripremi, ali kojima treba još vremena da pribavim sponzore.
Drago mi je Sonja što si uzela tu odgovornost da urediš knjigu svog kolege – pok. Emila C.
Vrlo lijepo i zaslužno svake pohvale.