Nikola Eterović, ATUI
Podneblje pjesničkih muza proteže se na području od Cetine do Neretve i na susjednim otocima, Braču , Hvaru, Korčuli i Mljetu.
Podneblje pjesničkih muza proteže se na području od Cetine do Neretve i na susjednim otocima, Braču , Hvaru, Korčuli i Mljetu.
Povijesne knjige kažu da su se tu u VII. stoljeću naselili Hrvati, te da se taj prostor zove Pagania, po hrvatskoj riječi poganin.
Taj prostor je nama orjentir za projekt na kojem radimo; na tim prostorima je rođeno toliko pjesnika da sve navodi da se radi i o prostoru pjesničkih muza.
I mi sada od te poezije nižemo pjesničku nisku, pletemo pleterod pjesama, formiramo ogrlicu od stihova, koju ćemo onda pažljivim prepjevima odnijeti u svijet i pozvati ljude sa svih strana svijeta da dođu oplemeniti se poezijom i zaigrati u kolu pjesničkih muza koje na tom području obitavaju, ujedinjujući i čuvajući ljepotu kontrasta i suglasja ljudi i prirode, bilja i raslinja, zemlje i kamena, izrjeka i običaja, vjetrova i oluja, bonace mora i žege.
Ovoga puta donosimo pjesmu bez naslova Almina Kaplana, rodjenog 1985. u Mostaru :
U šumi odmah iznad naših kuća. Ima jedna
jama. I ona nema dna.
Kad kamen u nju baciš. Pada do vijeka. Za
vazda. Do kraja svijeta.
Čak su i ljude u nju bacali. Pa se pouzdano
zna. Da su i oni za vazda padali.
Neke na glavu. Neke na noge. A neki su skakali
kao laste. Sami.
Uši bi naćulili oni što su bacali. I poslije pričali
šta su čuli.
Kao da iz vreće istreseš hrpe kostiju. A one
zazvone. Kao kad se dijete uspavljuje.
U šumi odmah iznad naših kuća. Ima jedna
jama. I ona nema dna.
Tu. Na nju. Bog stavlja svoj prst. Da opipa sebi
puls.
Almin Kaplan (Mostar, 1985.)
(Pjesma bez naslova iz nove zbirke Almina Kaplana “Ospice”. U pogovoru, Miljenko Jergović kaže da nitko nikada nije na moje oči kraće i tačnije ispisao teologiju djetinjstva kao Almin Kaplan)