Piše: Antonio Gavran
Od svih trgovina samo LIDL je praznik rada 1. svibanj (1. maj) obilježio onako kako dostoji, na štetu svoga kapitalističkog ustroja odlučio svojim radnicima na praznik rada zaista odmor i pružiti, vijest je koja se u kutu nekih novina na neprimjetnom mjestu dala iščitati.
Kako su ostali radnici prošli o tome govoriti ni ne bi trebalo jer ishod je već svima poznat, i onima koji su jučer proveli u prosvjedima i onima koji su roštiljali, ali i onima koji su dan iskoristili za šetanje po trgovinama dok ih uslužuju blagajnice koje poslodavac iskorištava i kada smije i kada bi drukčije trebalo biti, jer rekli bismo: ma nema tu Božića ni 1. svibnja, vrijeme je novac!
„Ma nisu krivci primitivci što su pokupili mast, korov nikne di god stigne, ma svaka njima čast, krivi smo mi“ rekao bi Balašević, neka me ne napadnu oni što promiču Hrvatsko što citiram srpskog pjesnika jer “kupujmo Hrvatsko” i desna ruka na srcu, a lijeva u džepu i ovako siromašnog naroda i nije neki znak ljubavi prema svojoj domovini.
I blagajnice imaju praznik, ali ne isključivo samo one. Praznik imaju i radnici u ostalim uslužnim djelatnostima. Naravno, teško bi funkcionirao promet bez vozača autobusa, prometnika, kao što bi teško bilo biti bez hitne službe, vatrogasaca, ali i za to “ima lijeka.”
Kada već žrtva postoji onda ljude treba dostojno i platiti na te dane, a ne držati im fiksnu plaću računajući kako njegov ili njezin mjesec uključuje sve dane tjedna za sramotni minimalac izvlačeći se na onu, budi sretan da još radiš vidiš kakvo je stanje i koliko je nezaposlenih.
No opet se vraćam na citat Balaševića s početka priče jer, primjera radi, da nije nas koji kupujemo, bi li trgovinama bilo isplativo uopće raditi ako kupaca nema na taj dan?
No, nema te svijesti kada funkcionira ona dobro poznata dok je meni dobro ne želim na druge misliti. Ljudi su se i jučer šetali po trgovinama, kupovali sve ono što su i danima prije mogli, ali evo danas je neko ružno vrijeme, neću na prosvjed ili u prirodu pa odoh do trgovine malo vidjeti što ima novoga na popustu iz Novozelandske Slavonije ili Bugarske doline Neretve.
Kako god bilo i ljudi koji su jučer morali raditi imaju kod kuće obitelj koja ih željno iščekuje. I te majke i očevi imaju sina ili kćer koji htjedoše sa svojim roditeljima otići u prirodu poput svih ostalih malo se opustiti …
Ali čemu, kada rad spašava samo toga svjesni nismo, osim kada brojimo preostale kune na kraju mjeseca kako od svojih silnih radnih sati platiti račune i ne ostati nikome dužan jer si zbog svog rada dostojno nagrađen.