piše: Žarko Delač
Na izmaku stare 2014. godine dobili smo u Hrvatskoj novu političku snagu odnosno bolje rečeno svjedočimo meteorskom usponu nekoliko godina stare političke stranke.
Za demokraciju je to vrlo dobro, dapače odlično jer je Živi zid uspio okupiti oko sebe apolitične, mlade osobe koje u suštini politika ne zanima.
Ne zanima ih upravo iz razloga što nisu pronašli opciju koja bi im se približila, ponudila mladenački duh i politička rješenja prikladna toj generaciji. I naravno sve to u kombinaciji s modernim tehnologijama i pristupom u komunikaciji.
Uz to politička platforma koja nam se nudi zasigurno je privukla i one kojima je u prvom redu namijenjena a to su predstavnici deložiranih i blokiranih ili ovršenih naših Hrvatica i Hrvata ili …što češće rabe predsjednički kandidati …sugrađana i sugrađanki. Kao da se kandidiraju za predsjednika bezimene ili neke nepostojeće države!
No, bilo kako bilo, izbori za predsjednika ili predsjednicu Republike Hrvatske iznjedrili su najveći današnji socijalni problem koji se pretočio u politički.
Postavlja se ipak pitanje zbog čega su blokirani i deložirani građani dovedeni u takvu situaciju? Kolika je pri tome njihova osobna krivica i nesposobnost vođenja osobnih ili kućnih financija? Mogu li takvi ljudi koji se ne znaju brinuti o mikro okruženju nuditi rješenja na makro planu?
Preciznije govoreći mislim na one koji su se povodili velikim kamatama i lakom zaradom ili primamljivim kreditima kupovali stanove i vozila da bi odjednom zapali u probleme. Je li riječ o naivnosti, pohlepi ili nećem trećem, nije važno.
Pitanje je, tko bi na kraju te dugove trebao platiti? Zar oni koji redovno plaćaju svoje obveze ili oni koji se iz opreza nisu upuštali u finacijske transakcije ili čak malverzacije?!
Čest je slučaj kako naši sugrađani ne mogu platiti osnovne komunalne i energetske troškove. Pri tome uredno plaćaju i koriste mobitele, voze se u luksuznim vozilima, a naravno posjeduju i više od jedne nekretnine! Ili su u jeku građevinske ekspanzije prodali manji stan i kupili luksuzniji koji sada ne mogu otplaćivati.
Jesu li tome krive banke ili oni koji su takve kredite odobravali ili tu ima i krivice korisnika kredit?
Naravno, kako pojedinci nisu znali da će ostati bez posla, kako će se standard smanjiti i doći čak i do svjetske krize ali što s onima koji se nisu doveli u takvu situaciju?
Želim naglasiti kako svaka medalja ima dvije strane pa tako i ovi socijalni slučajevi koji su prerasli u prvorazredna politička pitanja. Zbog toga smatram kako ovi glasači za razliku od često spominjanog Mikšića pripadaju potpuno drugačijem društvenom sloju i siguran sam da političari koji na njih računaju nemaju izgleda za dugotrajan politički rad. Osobito kada već sada iznose planove za parlamentarne izbore na kojima više neće biti iznenađenje i novost.
Imajući na umu političke inicijative poput Dalmatinskog mosta sa, stranke Za grad, Hrvatsku zoru, oštećene u stečajevima, pretvorbi i privaztizaciji i tko zna kojim još aktivnostima, politički prostor za promjene biti će vrlo zgusnut.
Nemojmo zaboraviti i na mogućnost političkog angažmana hrvatskih branitelja koji su svojim prosvjedom pokazali ustrajnost i nepokolebljivost koju lako mogu pretočiti u političku borbu. I naravno tu su sveprisutni umirovljenici i predstavnici zelenih opcija koji će također tražiti sunce na veličinom skromnom hrvatskom političkom nebu.
Za očekivati je i kako će do parlamentarnih izbora biti i još ponekih iznenađenja i novosti što jasno govori o snažnoj konkurenciji i odnosima na političkoj sceni koji ruku na srce ipak vode dvije naše najjače političke stranke.
Zbog toga mi je u neku ruku žao što su predsjednički izbori završili ovakvim izbornim rezultatima jer će stranka koja se premetnula u najveće izneađenje ubrzo biti predmetom podmetanja i razračunavanja među političkom elitom. Srećom kako unatoč svemu politika ne zanima veći dio Hrvata i Hrvatica koji zaokupljeni svojim problemima ipak od političara očekuju rješenja i naravno bolji život pa ćak i lažna obećanja i neprovedive ideje.
Rezultati iz Berlina
Kolinda Grabar Kitarović 509
Josipović 69
Kujundžić 68
Sinčić 22
Čestitam tim 22 idealista, koji očigledno prate što se u Hrvatskoj događa za razliku od onih koji još misli da je Franjo živ i da se obnavlja nekakva Jugoslavija.
Idem od toga da svaki novi prjedsjednik donese sa sobom nešto novga, te ostavi iza sebe neke promjene.. Jedino Sanader nas je jako razočarao. No te promjene dosad nisu bile dovoljne,kako bi se promjenilo nešto više u suzbijanju nezaposlenosti.siromaštva i neimaštine. Mi smo imali 4 kandidata za prijedsjednika RH jedan je nemilosrdno vrđao aktualnog prijedsjednika..zaslepljen pri tome o predstavi sam svojega programa.. Drugoga mladoga Sinčića..birači ga nisu sasvim razumjeli..možda su ga ćak i podcjenili..kao mladog studenta..Ipak smatram da je budućnost na mladim generacijama i tu Sinčićeva stranka na čelu sa njime ima za budućnost i te kako velike šanse. Ostali… Read more »
U ostalom u Vrgorcu je na zadnjim izborima, prije 10-tak dana pobjedila je Nezavisna lista mladi, a ne HDZ koji je bio na vlast 25 godina. Ukoliko biramo Mirelu Holy ili ŽIVI ZID ne može biti gore već samo bolje. Njemački predsjednik za sebe kaže da je Fikus, a ima veće ovlasti od našeg, što je onda naš? A petokratka zvjezda je prvi 5 stolječa poslje rođenja Krista bila simbol Krščanstva, tek u 6. stolječu se pojavljuje križ tko u to nevjeruje neka uzme dijela sv. Augustina Crkvenog filozofa, a ne hrvatskih “znalaca” ili neka posjeti Betlehem i pogleda klupe… Read more »
Svi u mojoj obitelji su glasli za Sinčića ili kako li se zove, jer se jednom nešto treba izmjeniti u ovom društvu. Nemam ništa osobno ni protiv Kolinde ni Josipovića, ali imam nešto protiv stranaka koje stoje iza nji i zato mislim da trebamo neku drugu opciju Sinčća ili Mirelu. Svi ogovaraju “lopove”, a onda nakon 25 godina biraju iste.
E pa dokle će tako??????