Kako usred Zagreba usitniti 100 kuna?
piše: Žarko Delač
Početak je kolovoza i prema našoj dugogodišnjoj turističkoj praksi, srce turističke sezone. Uz početne pesimističke prognoze, ipak ovih dana prevladava optimizam i manje više, svi su odjednom zadovoljni s padom prihoda i noćenja s obzirom na svjetsku pošast širenja jedne vrste korona virusa.
Nabijen tako ljetnim emocijama i zovu godišnjeg odmora, odlučio sam autobusom iz Zagreba otići na ljetovanje.
Želeći pri tome platiti račun za prtljagu vozač nije imao sitnih kuna i rekoh, idem ja usitniti novčanicu u obližnji kiosk na autobusnom kolodvoru.
Uzeh, zamislite 100 kuna, kad tamo gdje se prodaju novine kaže gospođa nema sitnog, u obližnjoj pekarnici isto, u Tobaccu na katu isto i u četvrtom pokušaju. Nakon niječnog odgovora zapitah prodavačicu, zar ne smije usitniti novac. Odgovor me iznenadio, jer kaže da može ali da nema za uzvratiti. Pokušao sam još na dva mjesta i dobio sam isti odgovor!
Jednostavno, nema prometa i trgovine i kiosci na jednom od najfrekventnijih mjesta u gradu Zagrebu u 9 sati ujutro nisu mogli promijeniti 100 kuna!
Ova slika govori dovoljno a aktualnom trenutku u kojem se nalazimo i realnom životu koji se ne svodi na političke priče o, do sada u nekim glavama, nezavršenom Domovinskom ratu i njegovim posljedicama ili milijardama koje nas čekaju od Europske unije.
Gospodarstvenici su na koljenima a osobiti sitni obrtnici i mala poduzeća koja nemaju zaliha i novčanih pričuva. I umjesto da glavna tema saborskih parlamentarca i članova vlade bude pronalaženje novih radnih mjesta i izvora financiranja, zaustavljanje demografskog sloma jer upravo je objavljeno kako je nakon 1990. godine, rođeno najmanje djece ili reforma javne uprave koja je najveći izvor korupcije i kriminala, pozornost nam odvlače za život nebitne rasprave. Naravno, i neizostavne odluke stožera civilne zaštite i prebrojavanje oboljelih od Covida -19.
Nažalost, i na tom smo se području pogubili jer kao što rekoh nakon neuspješnog pokušaja usitnjavanja 100 kuna (što bi bilo tek da sam pokušao razmijeniti 1000 kuna!?) ipak sam se ukrcao u autobus. Ali, ne uz poštivanje socijalne distance, već pun autobus u kojem je, moram reći, oko 80% putnika imalo zaštitne maske.
No, kako je prema odluci stožera od svibnja na snazi još uvijek režim prema kojem se može koristiti po jedno sjedalo u svakom redu očigledno je da se prijevoznici ne pridržavaju propisanih mjera. Stoga sumnjam i da su noćni klubovi u zatvorenom prostoru na Jadranu zatvoreni ili da se provode epidemiološke mjere, a o plažama da ne i govorim jer sam se uvjerio da o distanci nitko ne vodi brigu.
Jesmo li svjesno zažmirili na jedno oko i postali licemjeri kako bi trenutačno samo ubrali što veći prihod od turizma, a na jesen ćemo svi skupa to daleko skuplje platiti?
Ili je u pitanju nešto drugo povezano sa zavjerom farmaceuta koji će uskoro početi prodavati cjepivo, čipiranjem ljudi i njihovim praćenjem ili raznim drugim teorijama koji neki nazivaju zavjerama?
Vrijeme će pokazati istinu ali jedino u što sam siguran je da za promašene poteze nitko nije i neće odgovarati!
Pri tome je zanimljiv slučaj poljoprivrednika koji je platio kaznu jer je izašao iz samoizolacije kako bi radio na polju, a do sada nisam čuo kako bi mu se netko ispričao ili mu barem refundirao kaznu!
Možda je to ipak učinio zastupnik koji je iz samoizolacije otišao na glasovanje u Hrvatski sabor i pri tome nije bio kažnjen. Za pretpostaviti je kako se ponio kršćanski i u skladu s Isusovim riječima “neka ti ne zna desnica što čini ljevica”. Iako je to u potpunoj suprotnosti s transparentnim i javnim radom navedenog gradonačelnika.