Piše: Marija Kukić
Lucien B. Smith iz Kenta u Sjevernoj Americi smatra se pionirom bodljikave žice. Njome je ograđivao svoj posjed i tako lakše i jednostavnije čuvao svoje stočno blago.
Bodljikava žica korištena je i za ograđivanje prostora američkih Indijanaca, zatvaranje ljudi u ratu za neovisnost Kube. Bila je nezamjenjiv „suvenir“ i u 2. burskom ratu u Južnoj Africi (1899 – 1902). U 1.svjetskom ratu okruživala je rovove vojnika, a sigurno je najstrašniju ulogu odigrala u 2. svjetskom ratu kada su žičane električne ograde okruživale koncentracijske logore.
Danas postoje žice s mnogostrukom namjenom. Žica može poslužiti kao ograda, kao mreža protiv insekata …Postoje bodljikave žice, lanci i lančići, opruge, lokoti, žice na glazbalima…E, o ovim žicama moglo bi se mnogo toga lijepoga napisati!
Žice nastaju razvlačenjem kovine koja se može rastezati u dugačku savitljivu nit. Ima ih oko dvanaest tisuća veličina i vrsta i oko sto šezdeset tisuća primjena.
Danas, u 21. stoljeću žica je najtraženija roba u Europi. I to ne makar kakva! Žičana ograda mora biti vrlo, vrlo visoka, vrlo, vrlo zapletena i zapetljana, „okićena“gusto nanizanim britvicama.
Zašto baš ovakva?
Pa, odgovor je vrlo jednostavan! Da bi spriječila ili ozlijedila onoga tko bi se pokušao kroz nju provući. Upravo se to dogodilo jednom reporteru kojemu je ozlijeđena glava dok je „isprobavao“ ogradu.
Dogodilo se zapravo ono što nitko u našoj zemlji nije želio.“Raste“ još jedna ograda u našem susjedstvu, a većina nje nabavljena je u Mađarskoj. Postavljeno je već više od 1.5 km bodljikave žice u blizini dva granična prijelaza. U planu je još oko osamdeset km prema hrvatskoj granici.
Koliko će takvih i sličnih ograda niknuti na granicama drugih zemalja? Kamo će tada ta nepregledna rijeka migranata? A njih je svakoga dana sve više i više. Dovoljno da prerastu u ocean.
Što će se dogoditi ako se žičanom ogradom počnu „štititi“ i ostale države?
Jedan pojedinac ne može načiniti mnogo, ali dogovor, uzajamno razumijevanje, međusobna pomoć i suradnja mogu učiniti čudo.
„Ne možeš svirati samo na jednoj žici,“ rekoše davno stari Kinezi.
Veoma teška tema koje sam se dotakao u svom
nekom komentaru. Egzodus tih migranata postat
će nesaglediv problem u kratkom vremenu. Masakr
u Parizu vodi ka tome, da sav taj narod bude pro
glašen ekstremističkim i neprihvatljivim u cijeloj
Europi jer bez obzira iz koje su zemlje pripadaju
istoj vjeri. Bojim se za naše sutra…………