Indikator: jačanje zaštite nacionalnih parkova prirode te spomenika kulture
piše: Dražen Katić
Ovaj indikator se mjeri u površini (ha) zaštićenih nacionalnih parkova, parkova prirode i spomenika kulture u odnos na ukupne površine.
Indikator podrazumijeva zaštitu:
– parkova prirode
– spomenika kulture (stare zgrade i građevine, dvorci, stare drvene ili kamene kuće, spomenici, itd.)
– nacionalnih parkova
– posebno zaštićenih biotopa
Savezna njemačka pokrajina Baden-Württemberg je 1990. godine imala 1,2% zaštićenih površina u odnosu na ukupnu zemljišnu površinu. Dvanaest godina kasnije zaštićene površine su iznosile 2,5%, značajno ispod prosjeka Savezne Republike Njemačke (ca. 4,5%). Potpuno je jasno da je industrija i vrlo gusta naseljenost odnijela svoj danak u Baden-Württembergu. Kakva je daljnja strategija očuvanja i zaštite parkova prirode i spomenika kulture u toj pokrajini meni za sada nije poznato.
U blizini glavnog željezničkog kolodvora u Štutgartu postoji ruševina iz srednjeg vijeka “Alte lust Haus” koja do danas nije rekonstruirana. Često se pitam zašto grad koji posjeduje toliko novca i toliko jaku industriju ne investira jedan dio sredstava u rekonstrukciju i obnovu te građevine. Rekonstrukcija građevine bi upotpunila kulturnu ponudu grada Štutgarta.
Indikator “Jačanje zaštite nacionalnih parkova i parkova prirode, te spomenika kulture” igra za Republiku Hrvatsku ogromnu važnost. Ta se važnost pored ekološke i kulturološke komponente ocrtava i u domaćem bruto društvenom proizvodu. Pošto je najvažnija gospodarska grana Republike Hrvatske turizam, taj indikator treba vrlo često koristiti za mjerenje i usporedbu.
Također u Republici Hrvatskoj treba razmotriti mogućnosti zaštite novih parkova prirode ili biotopa.
Spomenuti ću jedan primjer. Ja sam rođen u Dugoj Resi. Kroz taj mali grad protječe rijeka Mrežnica. Za vrijeme socijalističkog samoupravljanja u pogonu je bila “Pamučna industrija Duga Resa” koja je ispuštanjem kemikalija redovito zagađivala rijeku. Privatizacija 90. godina dovela je do potpunog gašenja pamučne industrije te su poslovni prostori i zgrade pripali privatnicima.
Pozitivan aspekt gašenja Pamučne industrije u Dugoj Resi je da od strane pamučne ne postoji više zagađivanje rijeke kemikalijama. Modernizacijom otpadnih voda više se “otpadne vode” ne ispuštaju u rijeku, već se na propisan način ekološki zbrinjavaju. Sve navedeno dovelo je do pojave ekološke rehabilitacije rijeke, te do obnove flore i faune. Zadnjih godina se zamjećuje u rijeci Mrežnici “riječni rak” (lat. Astacus astacus) za koga je specifično da obituje u vrlo čistoj vodi.
Nekoliko zadnjih godina priča se među građanima Duge Rese da će jedan dio rijeke Mrežnice (područje Zvečaja) biti proglašeno parkom prirode. Do danas se to nije dogodilo. Vjerovatno proces proglašenja mora proći vrlo stroge ekološke uvjete. Proglašenje dijela rijeke „Mrežnice“ parkom prirode donijelo bi prosperitet lokalnom stanovništvu kako u ekološkom tako i u ekonomskom smislu.
To je samo jedan od primjera kako u Republici Hrvatskoj treba težiti i boriti se za dodatne „zaštićene površine“. Republika Hrvatske nikada neće imati razvijenu industriju poput Savezne Republike Njemačke. Međutim dobro je da je tako. Industrija donosi radna mjesta i ekonomsku stabilnost, ali nemilosrdno uništava prirodu. „Čista industrija” je tek na svome začetku.
Strateški plan Republike Hrvatske treba biti daljnji razvoj i profesionalizacija nacionalnog turizma, zaštita prirode te otvaranje novih radnih mjesta u „cijelogodišnjoj turističkoj ponudi“!
Ovo je jedna od tema objavljenih u mojoj četvrtoj knjizi “ODRŽIVA EKONOMIJA REPUBLIKE HRVATSKE”!
Izdanje knjige dostupno je na hrvatskom jeziku preko izdavačke kuće „Peleman Industries NV“
Više o knjizi možete vidjeti pod ovim linkom.
mr.sc.Dražen Katić,dipl.ing.