Na vratima Velikoga tjedna
tekst: Stjepan Poljaković
Cijeli tjedan od cvjetne nedjelje do Uskrsa stoljećima poslije Uskrsa prozvaše velikim. U proljeće jedne od godina između 26 i 3o-te, odigrali su se događaji sudbonosni za dvije od tri monoteističke religije.
Svake godine, u ovo doba, oni koji vjeruju u uskrsnuće Kristovo, pozvani su dublje promišljati o tom događaju.
Evo što se ja danas pitam.
Imamo li mi, kao Židovi i Apostoli onog doba, predodžbu o Bogu kao onom tko će potamaniti sve naše neprijatelje i nama osigurati lijep i lagodan život s povlasticama? Upravo su se tome nadali Židovi i Apostoli. Njegov trijumfalni ulazak u Jeruzalem u stilu Izraeslskih vladara probudio je u Židovima vječnu čežnju.
Stoljećima su ih gazili razni okuaptori a oni su sanjali upravo ovakav dan. Mesija je trebao biti onaj tko će im pomoći da obnove slavu Davidovog i Salamonovog imperija. Apostoli kao njegovi najbliži potajno su maštali o ministarskim foteljama. Želimo li mi Boga smještenog u naš sustav vrijednosti u našu perspektivu ili se mi želimo ugraditi u njegovo vječno kraljevstvo i ogrnuti njegovom haljinom pravde?
Na Veliki četvrtak Apostoli su pozvani na pashalnu gozbu. Svaki je umarširao u dvoranu sa svojim spiskom želja i poslije trijumfalnog ulaska u grad vjerovao je da je to pitanje sata i da će na večeri svatki dobiti svoju titulu. Toliko su se uživjeli u raspravu da se nitko nije sjetio starog običaja. Odjedanput im se pred očima pojavljuje kandidat za prijestolje i pere im noge. Taj trenutak ih je otrijeznio. A još kada je spomenuo izdajicu među njima, pa još to da su još malo zajedno???
Jednom od njih to je bila kap koja je prelila čašu. Vidjevši da neće biti ono čemu se nadao, odlučio je naplatiti barem nešto, 32 srebrnjaka.
Jesmo li mi svjesni što se te večeri dogodilo? Koliko nas je spremno kleknuti pred drugoga i oprati mu noge? Krist nam je to ostavio kao obred poniznosti, da se sjećamo kako smo samo ljudi i ako je on Bogo -čovjek bio u stanju kleknuti pred smrtnika, i na nama je da kao sluge njegove to isto činimo, budemo ponizni i spremni pomoći bližnjem.
Za vrijeme korizme kršćani prakticiraju pobožnost Križnoga puta. Do Velikoga petka nebi došlo da nije bilo večeri Velikoga četvrtka. U toj se noći dogodila odlučujuća bitka između dobra i zla. U toj noći Sin Božji se suočio s težinom grijeha svih onih za koje se došao žrtvovati. Sotona mu je priredio slajd šou u kojem mu je zorno prikazao kakvi su oni za koje on želi umrijeti.
Oni na koje je računao i koji su računali na položaje u obnovljenom kraljevstvu, zaspali su tvrdim snom. Jedan od njih se upravo približavao s četom vojnika da ga izda i preda vlastima.
Sukob dvaju svijetova u proljetnoj noći, sile dobra protiv sila zla …Sve se to odigravalo u toj noći, običnim smrtnicima nevidljiva i neshvatljiva a o njenom ishodu ovisila je sudbina svijeta.
Da je Krist odustao Sotona bi izašao kao pobjednik i apsolutni vladar svijeta. Sin Božji je iz Gecemanije krenuo u pobjednički pohod. Od dana kada su naši praroditelji sagriješili.
Postojao je i plan spasenja. Žrtveno janje bez mane svojom je krvlju trebalo otkupiti svijet, te večeri plan otkupljenja je ušao u svoju završnu fazu.
Strašna smrt na Križu trebala je pokazati koliko je ljudski grijeh strašan a čovjek po svojo prirodi grješan i zao. Svijetina koja ga je dočekala kao Mesiju sada se spremala preuzeti njegovu krv na sebe i djecu svoju.
Ljubav je je krenula u konačni obračun sa silama zla i tame. Promatračima se činilo kako je to kraj, kako još jedna zabluda izlazi na vidjelo. Krist protiv sila tame, sam protiv svega zla, krhki, nenametljivi zagovornik ljubavi i mira izvrgnut ruglu i smrti.
Jedini koji mu je pomogao bio je Šimun Cirenac, kažu prolaznik. Kraj koliko smo ljudi sa križevima na leđima prošli i pomogli im?
Krist se u svojoj posljednjoj molitvi pred samu smrt molio za jedinstvo vjernih, za spasenje svih koji se na njega i njegovu prolivenu krv budu pozivali. Koliko mi doprinosimo zajedništvu s bližnjima? Koliko cijenimo nevinu krv Nebeskog Spasitelja?
I tu postoji još jedan detalj koji mnogi Kršćani zaboraravljaju ….KRIŽ JE NA KRAJU DANA BIO PRAZAN!!!
Poželjno je sjećati se Golgote, Kristove muke na križu, imati to na umu i nikada zaboraviti. Ali Krist je sa križa skinut, mrtav ali skinut i nikada se tamo nije vratio, položen je u grob iz kojega je po proročanstvu i planu spasenja također izašao, dakle i GROB JE NA USKRSNO JUTRO BIO PRAZAN!
Ako je vjerovati propovjedima apostola na dan duhova i poslije, Krist je umro, pokopan i uskrsnuo treći dan, uzašao je na nebo i na zemlju će se vratiti da sudi žive i mrtve.
Moja želja za ovaj Uskrs je da se svi malo dublje zamislimo nad smislom Uskrsa samoga. Zašto se Uskrs dogodio? Koji su njegovi blagoslovi?
Nije mi cilj natjerati suze na oči opisivanjem onoga što ste puno puta pročitali. Htio bih da svatko od nas iskoristi blagodati Uskrsa.
Krist je ženama koje su ga oplakivale rekao da ne plaču nad njegovom sudbinom nego nad sudbinom svoje djece, grada i nacije koja će ako ne prihvate spasitelja sa Golgote, biti izgubljena.
Najbolje poštovanje i ljubav prema Bogu pokazati ćemo ako pomognemo da plodovi Uskrsa donesu što više roda. Pozvani smo da svojim životom svjedočimo Božju ljubav, da propovjedamo Evanđelje, radosnu vijest – Sin Božji pobijedio je sile zla i svi koji se pozovu na njega i povjeruju da je umro i uskrsnuo, kako je rekao, na strani su pobjednika i baštiniti će vječni život.
Uskrs je naša nada i naš ničime zasluženi kapital. Sin Božji svojom je smrću pomirio svijet s Bogom i otvorio nam vrata vječnosti.
Nismo izgubljeni, niti pobjeđeni ako uzvjerujemo u onoga tko je za nas ponio grijehe svijeta na Križ i koji je svojim uskrsnućem osigurao i naše uskrsnuće.