Dubravka Borić
Kad spȁt mõlo Mãre griẽ,
rukuõn glãdi mãteri obrãze
i rûku non stĩšće.
Slȕšo kakȍ mãter prĩčo prĩče.
Dvî non prĩče isprīčãla.
Na puô trȅće
Mãre je zaspõla,
a mãter zaknjãla.
…………………………………………………….
spȁt – spavati
mõlo – mala
griẽ – ide
non –joj
puô – pola
zaknjȁt – „ubit oko“, zaspati samo tren
Meni se Marija sviđaju puno Vaše priče u prozi, gdje osijećam dah Vas kao prosvjetnog djelatnika. Posebno što u njima upotrebljavate citate poznatih pjesnika koji pridonose još većoj ljepoti Vaših uradaka.
Toplo, nježno, kratko i jasno. Uvijek ugodno iznenadite.