Uskrsni narodni običaji bačkih Hrvata
tekst: Ivan Tumbas
Kao uz druge velike crkvene blagdane, tako su i uz Uskrs vezani mnogi narodni običaji bačkih Hrvata, koje ljubomorno čuvamo i prinosimo tradiciju u današnjim vrimenima, zato želim s njima upoznati čitaoce ma gdje se nalazili.
Uskrsna nedija, pokora, križni put, post, šutnja do radosti.
Na dan veliki petak je stroga post, jedini dan u godini žalostan, di postimo uz pokoru, do zalaska sunca.
Na Veliku subotu mladi momci obučeni u narodnu nošnju čuvaju Božiji grob. To je tradicija koja traje već decenijama. U poslipodnevnim časovima obavlja se u crkvi blagoslov hrane, narod to zove„posvećenje ila“, najmlađa dica u svojim domovima prave gnizdo od mladog žita ili trave, tradicionalni misto di će „zeko“ doneti darove za one koji su bili dobri, poslušni sa svojim odabranim pokorama za vrime korizme.
Uskrsna nedilja, obitelj u jutrnjim časovima svečano doručkuju posvećenu hranu, a na svetoj misi slave uskrslog Isusa Krista.
Drugi dan Uskrsa, ponediljak, narodni običaj je da momci polivaju ženski svit, zato se taj dan u narodu zove „ vodeni ponediljak „.
To polivanje imalo je više oblika i svaki oblik je imao svoje ustaljene običaje. Još nedorasli mladići polivaju ženski svit po svojoj rodbini. Polivaju vodom kasnije se više ustalio običaj da polivaju mirišljavom kolonjskom vodom a danas parfemima, stariji momci polivaju cure i žene da svakako i majke ili kazano svu žensku čeljad.
Momci prija polaska „polivanja“ odlaze u crkvu na svetu misu. Okićeni polaze u grupama, na karucama i lipim konjima, okićeni ranim prolićnim cvićem, imućniji sa svircima, danas automobilima.
Taj svečani običaj veselim momcima i divojkama ostaje uspomena za dugo sićanje, možda i upoznavanje voljene osobe.
Kad momci dođu kod divojke domaćini svečano dočekuju “polivače”. “Polivači” pitaju jel slobodno politi a divojka odgovara slobodno al nemojte zdravo. Tada momak odvodi curu kod bunara, di je bio „ kabo“ s vodom, momci „polivači“ čašom ili lončićem bi polili divojku. Divojke polivače kitidu živim cvićem, obično ružmarinom, zumbulom ili drugim prolićnim cvićom. Domaćin poziva drage polivače da ih počasti pićem il nešto prizalogajiti.
Za dar divojke “ polivačima„ doruju šarena jaja koje su pripremile za “polivače” u raznim oblicima priređivanja šarenih jaja,a kasnije se ustalio običaj da dobijaju i pomorandže.
Ovaj čin svi “polivači” pamte, ostaje kao vična uspomenu na momačke dane.
Momci se kratko zadržavaju na jednom mistu jer triba žuriti da svaka cura bude polivena koje su namenili politi. Cure su brojale koliko su imale “polivača a vesela tradicija hvala Bogu nastavlja se i danas. “Polivači” do kasnih sati polivaju ženski svit i uz umjerenu konzumaciju alkohola i dobre svirce odigravuju naša tradicionalna bunjevačka kola.
Ovaj dan se u našem svitu pripričava priko cile godine.