piše: Sonja Breljak
Berlin/ Petak popodne. Zvoni mi mobilni telefon. Umjesto ispisanog broja stoji anonym. Dobro, pametno je i ne javiti se na takve pozive ali u ovom mom poslu novinarskom, uredničkom, poslovna spremnost traje 24 sata, pa mi nije nimalo strano i neugodno javiti se i odgovoriti na kasne, rane ili pozive nepoznatih.
Dakle, podignem slušalicu i otvaram liniju i uho za anonimnog pozivatelja.
-Halo, jeste li vi …?
–E, e, na pravom ste mjestu, kako Vam mogu biti na pomoći? Odgovaram na uljudno pitanje jednog simpatičnog glasa.
–Čujte, zovem iz Australije ...
Australija! E, to je već daljina! Pa prebirem po glavi o čemu bi se tu moglo raditi da me zapadne poziv iz Australije?!
-Čitala sam na Hrvatskom glasu Berlin razne priče i kolumne. Baš imate lijepih stvari, veli ugodan, topal i mlad glas iz daleke Austalije.
Pa zapodjenusmo ljubezan razgovor iz kojeg saznadoh kako dotična gospođa na našim stranicama pronađe priče i tekstove svoje, ni manje ni više nego, tetke …sestre od pokojne mame …s kojom već dugo nema kontakt.
A kontakt želi imati. Te je to i razlog ovog poziva iz daljine.
– Molim Vas, proslijedite poruku mojoj tetki u Njemačkoj. Rado bih s njom obnovila kontakt, veli gospođa iz Australije te ostavlja dugi broj svog telefona.
Ma ispričasmo se na brzinu gospođa iz Australije i ja. Te obećah pisati tetki u Njemačkoj i proslijediti kontakt nećekinje u Australiji.
Pa to i učinih. S druge strane stiže koliko odmah i “tetkina” zahvalnost, radost i ugodno iznenađenje da ju nećakinja s kojom već duže vremena nema kontakt, traži baš putem našeg Glasa.
Nastavak kontakta prepuštam njima dvjema. Nadam se bit će to ugodno i dugo rodbinsko druženje. Sigurno imaju o čemu pričati.
Tako je to bilo prije koji dan. Lijepa priča naše suradnice, dovela do tragova o rodbinskoj povezanosti te i konkretnoj potrazi sa sretnim završetkom.
Uživamo u ulozi našeg Glasa u gore ispričanom. Uživamo da je bio svojevrsna spona ne samo između ljudi, nego i država i kontinenata.
Lijepo je da plodove s našeg “drveta” uživamo zajedno.
Nadamo se, bit će još takvih radosnih susreta i doživljaja, veza i spona.
Zahvaljujemo našim upornim, nikad umornim suradnicima.
Pozdravljamo i nove članove naše obitelji …Slavica Jurčić, Tuga Tarle, Stipo Lučić, Nerina Sarkotić …
Dobro nam došli!
Draga Sonja, baš ste mi razveselili dušu i srce, kad ste mi napisali da me moja nećakinja iz Australije želi kontaktirati. Već dugo nisam ništa od nje čula . Ona je otišla u Australiju 1977.godine. Ja sam ju pokušala nazvati na tel. broj koji ste mi napisali, ali njemačka pošta mi je odgovorila da taj broj ne akceptira ili da ne postoji. Stoga sam saznala za njenu E-Mail adresu (od njene sestre u Hrvatskoj) i napisala joj pismo. No, danas sam “pala sa stolice” kad mi se ona javila na moj kućni telefon. Tako sam se jako obradovala. Dugo smo… Read more »
Hvala Sonja
Ako se uopće i mogu smatrati za suradnika.HGB
I sam se nadam da ovaj razgovor nije zadnji,da će se iz tog anonymnog poziva,roditi na HGB i po koja nova Australijska priča.
Sljedi i moj iskreni društveni pozdrav..novim članovima…Slavica Jurčić, Tuga Tarle, Stipo Lučić, Nerina Sarkotić …
Dobro nam došli!
Ima negdje daleko, a opet tako blizu jedna ptica malena, rascvrkutana… širom raskriljenih krila. Njima grli, obuhvaća i spaja sve krajeve i ljude. Ta ptica širi samo mir, prijateljstvo, toleranciju… i sije samo dobre i pozitivne vibracije. Zove se HGB, a njime kormilari jedna, jedina, neponovljiva – Sonja. Hvala na tome!
Dobrota je poput kuće, raste, ima prozore, vrata i lijepi krov. U njoj se šire lijepi mirisi, vrijedne domaćice, draga Sonja, tvoja dobrota je dom za sve nas koji te volimo i živimo s tobom u tom domu koji si ti sagradila. Hvala ti.