KAKO POKRENUTI RAZVOJ

Održiva a ekonomija i indikatori za mjerenje održivog rasta Republike Hrvatske

piše: Dražen Katić
Ovu temu započinjem citiranim tekstom iz moje prethodno objavljene knjige „Posljednja ruža hrvatska”:

„Pojam održivog razvoja prvi puta je zabilježio 1713. u svome djelu “Sylvicultura oeconomica” Hans Carl von Carlowitz u kome govori da”..samo toliko šume smije biti iskrčeno koliko može kroz plansko pošumljavanje ponovo narasti“!

Drugim riječima održivi razvoj znači da smijemo samo toliko eksploatirati obnovljive resurse (sirovine) da se mogu sigurno obnoviti.

Prva međunarodna definicija “održivog razvoja” zabilježena je 1987. u završnom dokumentu UN-a, nazvanom “Naša zajednička budućnost”, više poznatom kao “Brundtlandovo izvješće”, u kome se navodi: (slobodni prijevod sa njemačkog) …“Razvoj koji će imati budućnost znači da sadašnja generacija zadovolji svoje potrebe na način da ne ugrožava mogućnost budućih generacija da i one zadovolje svoje potrebe.”

Održivi razvoj se sastoji od tri komponente i vrlo je bitno da su one u ravnoteži:

1. Ekonomska komponenta
2. Socijalna komponenta
3. Ekološka komponenta

Ako bilo koja od tri komponente nadvlada, oslabiti će ostale dvije. Naš planet se nalazi u ravnoteži, a mi to stanje ravnoteže moramo samo podržati.

Održivi razvoj, odnosno održiva eksploatacija je posebno bitna za sirovine koje se sporo obnavljaju, a tu pripada iskorištenje nafte i plina, eksploatacija prašuma, iskorištenje ugljena, iskorištenje radioaktivnih ruda.

Mi smo potrošili već danas sirovine budućih generacija tako da moramo radikalno promijeniti način razmišljanja, način proizvodnje, ali i potrošnje dobara i usluga.

Kod održivog razvoja vrlo je bitno voditi računa o racionalnoj upotrebi pitke vode u domaćinstvu i industriji.
Neškodljiva industrija i ekološka poljoprivreda trebaju biti temelj razvoja naše civilizacije.

Pored toga ravnopravnu ulogu moraju igrati proizvodnja energije iz obnovljivih izvora, kao i promet održivim prijevoznim sredstvima (električni automobili, hibridna vozila, električni bicikli, električni motocikli, te električna plovila).

Održivi razvoj podrazumijeva također i jedan poseban način življenja svakog od nas. Umjereno korištenje mesnih proizvoda, racionalna upotreba pitke vode u domaćinstvu, kupovina domaćih, a ne uvoznih proizvoda, minimiziranje kupljene ambalaže, isključivanje “stand-by” modusa za električne uređaje prilikom odlaska na spavanje, korištenje štedne rasvjete (LED) itd.

Također svaki fotonaponski sustav za proizvodnju električne energije i za grijanje su doprinos održivom razvoju!
Održivi razvoj znači i ponekad ostaviti automobil na parkiralištu ili u garaži, te otići u kupovinu biciklom ili pješice.

U zadnjih 200 godina potrošili smo resurse budućih generacija, doveli zemlju do globalnog zagrijavanja i prouzročili efekt staklenika. Klima se na planetu poremetila.”

U zemljama Europske Unije pojam održivog razvoja vrlo je poznat i raširen. U najmanju ruku teoretski. Međutim prakticiranje održivog razvoja ide nešto teže.

„Statista” (www.statista.com) nam pokazuje koje 4 europske zemlje proizvode skoro 2/3 ukupnog elektrootpada u Europskoj Uniji (podaci iz 2010. godine):

Njemačka 22,2%
Italija 16,6%
Velika Britanija 13,7%
Francuska 12,4%

Elektrootpad se najčešće izvozi u afričke zemlje gdje se reciklira te nereciklirani dio spaljuje ili ostavlja odbačen u prirodi. Na taj način se pridonosi “ne-održivom” razvoju našeg planete.

„Statista” nam dalje pokazuje koliko se često potrošač kod kupovine hrane ili pića odlučuje za kupovinu proizvoda iz održivog uzgoja (Njemačka 2009.):

Uvijek – 3%
Često – 24%
Ponekad – 40%
Rijetko – 19%
Nikad – 14%

„Statista” obrađuje i razmišljanje mlade generacije u Europskoj Uniji postavljajući slijedeće pitanje:

Da li si ikad razmišljao da li tvoj način života ili općenito ponašanje našeg društva može imati negativne posljedice za druge ljude ili za prirodu?

Da, o tome sam već razmišljao – odgovorilo je 64% mladih ispitanika
Ne, o tome još nisam razmišljao – odgovorilo je 34% mladih ispitanika
Bez odgovora – odgovorilo je 2% mladih ispitanika

„Statista” nam dalje prikazuje koliko nam je kao potrošačima bitno kod kupovine proizvoda da proizvodi dolaze iz održivog uzgoja, odnosno ekološke proizvodnje (podaci 2014.):

Dječja hrana – 37%
Meso, riba, salama – 29%
Voće i povrće – 27%
Kruh i peciva – 26%
Gotova jela – 25%
Mliječni proizvodi – 21%
Razna pića – 16%
Hrana za životinje – 15%
Proizvodi za njegu tijela – 14%
Proizvodi za higijenu – 14%
Proizvodi za domaćinstvo – 8%
Ostali prehrambeni proizvodi – 16%

Tražeći po internetu teme koje službeno obrađuju održivi razvoj u Republici Hrvatskoj naišao sam na slijedeće:

1. Na službenoj stranici Ministarstva vanjskih i europskih poslova RH stoji:

Republika Hrvatska je podržala Agendu 21 i Plan djelovanja koji su usvojeni 1992. na Konferenciji UN-a o okolišu i razvoju, te preuzela obveze koje proizlaze iz Milenijske deklaracije i Milenijske razvojne ciljeve usvojene na Općoj skupštini Ujedinjenih naroda 2000. Republika Hrvatska sudjelovala je i na konferenciji UN-a o održivom razvoju 2012. godine i podržala je zaključni dokument konferencije „Budućnost kakvu želimo”. Više pod linkom. 

2. Službena stranica Ministarstva turizma RH:

Predstavljen regionalni projekt „Održivi razvoj turizma u Jugoistočnoj Europi”

ZAGREB, 4. 3. 2014.

U prostorijama Ministarstva turizma predstavljen je regionalni projekt „Održivi razvoj turizma u Jugoistočnoj Europi”, kojega u Republici Hrvatskoj provodi Hrvatski centar za čistiju proizvodnju, a pod pokroviteljstvom UNIDO-a (Organizacija UN-a za industrijski razvoj – United Nations Industrial Development Organisation), što je dio krovnog projekta „Jačanje regionalne suradnje i umrežavanja s ciljem osnaživanja suradnje i promicanja prijenosa znanja te prilagodbe resursno i energetski učinkovite proizvodnje (RECP) u zemljama Jugoistočne Europe”. Više možete vidjeti pod  linkom.

Održivi razvoj ne možemo promatrati poput trenda ili prolazne mode. On nije filozofija ili politika. Održivi razvoj je način življenja svakog od nas.

Održivi razvoj je put kojim spriječavamo destrukciju i uništenje planeta na kome živimo. To je put koji omogućava racionalno korištenje sirovina, put koji učvršćuje i podupire međugeneracijsku solidarnost.

Održivi razvoj nas udaljava od masovne (megalomanske) proizvodnje proizvoda i dobara, ali nam istovremeno omogućava umjereno i dugoročno uživanje u „potrebnim” proizvodima i dobrima.

Prakticiranje održivog razvoja započinje već u vrtiću, nastavlja se u školi, kasnije u tvrtci ili koncernu, a kruna takvog načina življenja postiže se u trećoj dobi.

Održivi razvoj u Republici Hrvatskoj ima vrlo veliku važnost kako u području očuvanja prirodnih ljepota, racionalnom korištenju prirodnih resursa, tako i u području brige i zbrinjavanja starijih i nemoćnih osoba, zapošljavanju mladih te brizi za predškolsku generaciju.

Ekonomija Republike Hrvatske nalazi se trenutačno na samome dnu. Daljnji pad ekonomije doveo bi do nelikvidnosti države i državnog bankrota.

Vrlo važno pitanje za sve nas je: Kako pokrenuti ekonomski razvoj Republike Hrvatske?

Ekonomiju Republike Hrvatske možemo usmjeriti u pravcu “Održive ekonomije” ili je dalje držati na kursu “Klasične neoliberalne ekonomije” koja se polako samourušava. Održiva ekonomija ima u Hrvatskoj potencijal, preduvjete i perspektivu.

Održivu ekonomiju možemo sagledati kroz slijedeći primjer!

Tvornica “XY” bavi se proizvodnjom proizvoda i na taj način sudjeluje u ekonomskom razvoju Republike Hrvatske. Zapošljava 50 radnika koji stanuju u bližoj okolici tvornice. Tvornica za proizvodnju proizvoda koristi sirovine iz Republike Hrvatske premda ih nešto skuplje plaća od sirovina iz uvoza. Gotove proizvode visoke kvalitete većinom izvozi u Europu, Aziju i Ameriku. Jednim dijelom tvornica proizvodnjom pokriva i potrebe Republike Hrvatske. Tvornica “XY”ostvaruje svake godine dodatnu dobit. Dodatna dobit se investira u daljnji razvoj, kupovinu najmodernijih strojeva i opreme, te socijalne projekte. Tvornica ima vlastiti vozni park od 5 automobila srednje klase od kojih su dva “Smarta na električni pogon“. U augustu 2014. tvornica je zbog izuzetno dobrog poslovanja ostvarila nadprosječnu dobit (ekstra profit). Jedan dio te dobiti podijeljen je recipročno na sve zaposlenike tvornice. Na taj način je omogućeno da “roditelji zaposlenici” mogu svoju djecu nesmetano opskrbiti sa školskim knjigama i priborom za novu školsku godinu.

Prošle godine tvornica “XY” je financijski pomogla dovršenje gradskog vrtića. Na taj način je roditeljima zaposlenicima, ali i drugim građanima otvorena dodatna perspektiva u zbrinjavanju djece najmlađe dobi. Tvornica isplaćuje redovito plaće svojim zaposlenicima. Bolovanja radnika su gotovo na minimumu. Tvornica “XY” financijski nagrađuje svoje radnike u području inovacija i unapređenja tehnološkog procesa.

Proizvodi tvornice u skladu su sa svim europskim i svjetskim standardima. Posebno se pažnja poklanja ekološkoj komponenti proizvedenih proizvoda, te zaštiti radnika na radu i zaštiti okoliša.

Tvornica “XY” planira za iduću godinu od ostvarenog profita financirati mali “Eko park” koji bi bio na uživanje građanima i zaposlenicima tvornice. O održavanju parka brinuli bi se članovi obližnje ekološke udruge.

Navedeni primjer tvornice “XY” koja sudjeluje u Održivoj ekonomiji je naravno modificiran. Međutim on jasno pokazuje da pored ekonomske komponente (profit), tvornica ostvaruje socijalnu komponentu (financijsko nagrađivanje radnika, proporcionalnu raspodjelu ekstra dobiti, zufinanciranje gradskog vrtića, planirana izgradnja “Eko parka”), te jasno izraženu ekološku komponentu (ekološko proizvedeni proizvodi, zaštita okoliša)!

Iz navedenog primjera jasno je vidljivo da Održiva ekonomije nije “nemoguća misija”. Ona nudi perspektivu kako sadašnje tako i nadolazećih generacija. Održiva ekonomija ne uništava prirodu već se pažljivo koristi njenim resursima. Ona se brine za svoje zaposlenike i sugrađane. Održiva ekonomije nije megalomanska proizvodnja proizvoda već redovita isporuka naručenih proizvoda.

ODRŽIVI RAZVOJ MJERI SE SLJEDEĆIM INDIKATORIMA:
A. INDIKATORI EKOLOŠKE KOMPONENTE

1. Poboljšanje zaštite okoliša (Mjeri se emisija ugljičnog dioksida u tonama po broju stanovnika)

2. Proizvodnja električne energije fotonaponskim sustavima (Mjeri se u ukupno instaliranim kilovatima fotonaponskih sustava po broju stanovnika)

3. Volumen motoriziranog osobnog prometa (Mjeri se u broju osobnih automobila na 1.000 stanovnika)

4. Racionalno korištenje zemljišnih površina (Mjeri se u postotku zemljišnih površina sa izgrađenim stambenim objekatima i prometnicama u odnosu na ukupnu zemljišnu površinu)

5. Jačanje zaštite nacionalnih parkova, parkova prirode, te spomenika kulture (Mjeri se u postotku zaštićenih površina u odnosu na ukupnu zemljišnu površinu)

B. INDIKATORI EKONOMSKO-SOCIJALNE KOMPONENTE

1. Smanjenje nezaposlenosti (Mjeri se u ukupnom broju nezaposlenih po spolu)

2. Visoki nivo kvalifikacije, prekvalifikacije i dokvalifikacije (Mjeri se po broju kvalifikacija, prekvalificija i dokvalifikacija na 1.000 zaposlenih)

3. Stvaranje novih radnih mjesta (Mjeri se u postotku zaposlenih na ukupan broj stanovnika između 18 i 65 godina)

4. Kvaliteta medicinske usluge (Mjeri se po broju liječnika na 1.000 stanovnika)

5. Visina nivoa sigurnosti (Mjeri se po broju evidentiranih kaznenih djela na 1.000 stanovnika)

6. Kvalitetna ponuda gradskih knjižnica (Mjeri se po ukupnom broju ponuđene literature, video zapisa, zvučnih zapisa, muzike, dnevnih novina, časopisa na 1.000 stanovnika)

7. Visina nivoa obrazovanja (Mjeri se po broju učenika koji su nakon završenog obaveznog osmogodišnjeg školovanja nastavili i završili srednju školu)

8. Poboljšanje socijalnih, sportskih i slobodnih aktivnosti za djecu i omladinu (Mjeri se u godišnjem proračunu za djecu i omladinu u odnosu na ukupni godišnji proračun općine ili županije)

C. INDIKATORI “ZA MJERENJE ODRŽIVOSTI” U OPĆINAMA I ŽUPANIJAMA

1. Ujednačena naseljenost (Mjeri se u broju doseljenih i iseljenih stanovnika u određenom vremenskom periodu na 1.000 stanovnika, odnosno migracijskim saldom)

2. Zastupljenosti žena u lokalnoj politici – npr. općinske ili gradske vjećnice (Mjeri se postotkom zastupljenosti žena u lokalnoj politici)

3. Energetski menadžment (Mjeri se po potrošnji energije u općinama i županijama po m2 uporabnih površina – stanovanje, radni i poslovni prostori u kilovatima)

4. Ekološki menadžment (Mjeri se u postotku utrošenog recikliranog papira koji koriste za svoje printere i fotokopirne uređaje općinski i županijski uredi)

5. Javni proračun – javna potrošnja (Mjeri se u postotku javnog duga općina i županija na broj stanovnika)

6. Demokratski anganžman (Mjeri se u postotku izlaska građana na glasovanje na lokalnim izborima – općinski izbori – izbori za načelnike i gradonačelnike)

7. Volonterski angažman (Mjeri se po broju registriranih udruga, volonterskih centara i slobodnih inicijativa građana na 1.000 stanovnika)
Navedenim indikatorima možemo vrlo precizno izmjeriti nivo održivosti u općinama i županijama, a samim time i nivo održivog razvoja naše zemlje.

Samu “Održivu ekonomiju” u nekoj općini ili županiji možemo također izmjeriti koristeći se indikatorima:

1. Ekološke komponente

2. Ekonomsko-socijalne komponente

Klasična neoliberalna europska ekonomija koju mi danas prakticiramo u svim zemljama Europske Unije robuje bankarskom i krupnom kapitalu. Ona se mjeri jednim jedinim indikatorom – profitom i mega profitom. Takva neoliberalna ekonomija je autodestruktivna. Ona ignorira u potpunosti ekološku, a jednim dijelom i socijalnu komponentu. Kontinuiranim i nekontroliranim iscrpljivanjem prirodnih resursa neoliberalna europska ekonomija se gasi poput svijeće koja ubrzano dogorijeva. Klasični neoliberalni europski kapitalizam u potpunosti ignorira glavni postulat održivog razvoja “Međugenereacijsku solidarnost“. Takav kapitalizam živi na račun budućih generacija.

Ako nas jednog dana djeca budu pitala “Zašto smo se tuširali i prali automobile pitkom vodom?”, zar ćemo im odgovoriti da je to bilo potpuno normalno u doba neoliberalnog europskog kapitalizma!

S druge strane održivi razvoj koji se bazira na “Održivoj ekonomiji” ima za cilj dostojanstven i zdrav život građana, te “potrebama” iniciranu proizvodnju dobara, hrane i usluga.

U idućem članku ćemo podrobno analizirati indikatore za mjerenje održivog razvoja, odnosno “Održive ekonomije” u gradovima, općinama i županijama.

Ovo je jedna od tema objavljenih u mojoj četvrtoj knjizi “ODRŽIVA EKONOMIJA REPUBLIKE HRVATSKE”!

Izdanje knjige dostupno je na hrvatskom jeziku preko izdavačke kuće „Peleman Industries NV“

Više o knjizi možete vidjeti pod ovim linkom.

mr.sc.Dražen Katić,dipl.ing.