piše: Slavica Jurčić
Brodski Stupnik/ Prije dvije nedjelje sam sa svojom obitelji bila u posjetu rodbini u Sapcima i Selni. Daleko smo od njih i ne viđamo se često ali kada se sretnemo uživamo.
Moj bratić u Sapcima drži konje, ne radi zarade nego radi ljubavi prema ovim životinjama.
Kada se dođe kod njih u dvorište, vidi se da puno rade. Ivica se svako jutro diže u zoru i hrani svoje lijepe kobile Ričku i Mirnu a i lijepu lipicanku koju je nedavno kupio. Ona mu je oždrijebila malog vragolana koji nam bez straha prilazi i pozira kao da kaže: “Samo me slikajte!” Ne boji se ljudi.
Obilazili smo velike štale u kojima drže tridesetak ovaca i ne znam broj janjiča. Sve su uredne, site i ošišane.
Kada smo sve obišli zove nas naš Pavo na aldumaš, njegova kobila Marta je oždrijebila to jutro malo žensko ždrijebe, Mašu.
Pavin sin Silvio nas vodi u štalu da vidimo malu prinovu. Naim, Marta je poni i mi smo oduševljeni sa malom Mašom. Ima Sivio i muškog ponija kojeg ponekad vodi na dječje rođendane. Pametan je on; kada ga jašu mala djeca onda je dobar a kada veće dijete sjedne na njega onda se ljuti i gleda tko ga jaše.
U drugom dvorištu je puno kokoša, a u štali mlade guske i brame …
Ovi mladi ljudi se trude spojiti ugodno sa korisnim ,i ne gledaju na brzu zaradu nego na održavanje tradicije i uzgoj domaćih životinja.
Trebamo nekada i poticati mlade oni su naša budučnost.
Mislim da slike govore više od riječi.