piše: Sandra Marelja Muić
Iz potpunog pljuska ravnokotarskim autoputom u suho sunce tišnjansko. Nevjerovatne popodnevne smjene vremena kad se zaputišmo hodočastiti Gospi od Karavaja u Tisno.
Sve su boje duboke i čiste, namreškana modrina i sočno zelenilo pri usponu.
Uranili smo ove godine, jer nosimo Malu Vlast na leđima, pa ne znamo kako će reagirati na svoj prvi uspon karavajski. Vlast, kao i svaka vlast, zadovoljno gleda iz udobnosti svoje, u ovom slučaju, materinog ili ćaćinog naručja i baca svako malo šeširić na strmi put do crkvice koja se nalazi na vrhu i gleda na tišnjanski prolaz i Tisno. Stariji brat je već negdje odgrampao do same crkvice i zapalio svijeću.
Hodočašće je to koje vuče korijen još iz petnaestog stoljeća kada se u talijanskom gradu Caravaggiu ženi Ivanici ukazala Gospa na taj dan u pet popodne. Kako su s godinama poslije talijanske obitelji iz tog mjesta doseljavale u Tisno, tako je jedna donijela i kip Gospe sa sobom i postavila ga na vrh iznad mjesta, te umjesto Caravaggia postade Karavaj.
Stižemo prije početka molenja krunice. Dok se penjemo, pored nas u autu, svako malo prođe pokoji velečasni. Oni ne moraju okajavati kao mi, pa se motorizirano popnu do gore. Sa strane stepenište kojim ćemo se poslije vratiti natrag. U guštiku skriven bijeli kombi i ekipa koja je po mojoj – točnoj- pretpostavci dovela obligatorne nesretnike u kolicima da mole za kakav milodar te ih strateški razmjestila prije nego dođu vjernici i vide kako ovi šta sjede u kolicima, sami guraju kolica i smještaju se sa ispruženom rukom. U atriju crkve redari čiste ostatke voska ispod držača za svijeće, da bi vjernici mogli za svoju nakanu zapaliti nove koje mogu kupiti s bočne strane crkve.
Nakana je puno kod svakog od nas, ja se zadržavam kod svojih zahvala, a nakanjujem za druge. Neka nas Gospa drži iznad ovog silnog čemera u koji nam duša upada, pa ćemo možda i stvarne probleme lakše riješiti.
Sve je uredno i čisto, a oko crkve i svetišta vise šareni rupci, tzv. šudari na konopu kao ukras. U samoj crkvici, s lijeve i desne strane, na podlogama od crvenog baršuna mnogo dragocjenog nakita kojeg su ljudi ostavljali vjerovatno kao zavjet Gospi. Središnji kip Gospe ukrašen cvijećem, košarica za milodar ispred slike, vjernici u svojoj kontemplaciji unutar crkvice. Običaj je da se pokloni i dotakne slika ili obiđe kip, kako tko želi.
U dvorištu i na kamenim klupama se pomalo skupljaju vjernici za molitvu Svete krunice prije velike mise u šest kada se dijeli blagoslov djeci. Mi ćemo prije toga natrag, ali ćemo čekati na oglašavanje zvonika koje slijedi u pet sati, kao što će istovremeno zvoniti i u Caravaggiu, s druge strane mora.
Mala Vlast čeprka po kamenčićima i zaškilji prema moćnom glasu zvona između dvaju zalogaja Hippove kaše. Mirna je atmosfera, iako se rapidno povećava broj onih koji se penju do svetišta. Kada se krenemo spuštati dolje širokim stepenicama kojima se izađe na drugi kraj mjesta, rijeka vjernika iz suprotnog smjera ide po svoj blagoslov.
Spustivši se gotovo u samo mjesto, nailazimo na dva policajca koja patroliraju, vidimo i njihove tragove. Ostavljene kave iz automata i boce vode na svako trećoj stepenici, komadi kartona za sjedenje. Traženje milodara je izgleda postalo prenasrtljivo, pa su dotični morali napustiti svoja mjesta kako bi narod mogao prolaziti.
U samom mjestu je zatvoren promet kako bi se ponuđači na svojim štandovima mogli organizirati i posjetioci neometano prolaziti. Mnoštvo standardnih vjerskih suvenira, uvijek istih i nesmiljeno šarenilo u ponudi plastike, gotovo jedna nepodnošljiva lakoća postojanja obuhvati kada se nađete u tim akrilnim bojama i oporim mirisima jeftinoće.
Za razliku od prethodnih godina, ne primjećujem nigdje jaganjce (božje) da se vrte, gastro ponuda ograničena ovaj put. Još kao novost za mene, nova uređena riva koja odvaja obalni dio i dio za pješake, jako lijepo izvedeno. Uz pokoju cvijetnu lijehu na koju nailazim, mjesto je zaista dobilo na razini.
Sada je već mnoštvo ljudi u mimoilaženju, tu i tamo se čuje pokoji njemački glas, slastičarnice i kafići oboružani slasticama za današnji dan.
Upućeno na sudbinu svih malih jadranskih gradova koji zažive tek s prvom stranom automobilskom registracijom, Tisno sprema dobrodošlicu sezoni sa ovim svojim blagdanom.
Sretno mu bilo!