piše: Sandra Marelja Muić
Na stranu Dubrovnik, Janica Kostelić, kravata i “najlipše more na svitu”, čini mi se da je Hrvatska u svijetu ipak najpoznatija po gluposti i da nam to, zbrajajući recentna sportsko-spektakularna događanja, zbilja jako dobro ide.
Raspisao se strani tisak o kukastom križu koji je osvanuo usred utakmica između Hrvata i Talijana na Poljudu, isto što se nedavno sa podignutom obrvom raspisao o obljetnici Bleiburga, pogotovo njemačke novine.
Kod nas špekulacija na špekulaciju o tome tko je naručio, tko je izveo, kako je izveo. Čudi me da nitko od oporbe još nije spomenuo Udbu ili Savez komunista kako ima svoje prste u tome.
Toliko kamera, toliko osiguranja, toliko troškova održavanja svega toga, i onda, eto, netko uspije rezbariti po travnjaku, dobro nije triptih izradio neki.
A iz aviona se vidi da je sve pomno smišljeno. Scenarij za predškolce, a možda i vrtićku dob, da ne budemo prezahtjevni. I scenarij koji potiče opet vječni antagonizam Zagreb- Split, barem u sportskom, a sad već i u gospodarskom smislu.
Samo neka podjela, samo neka razdvajanja, jedni protiv drugih u istoj zemlji. Podijeli pa vladaj, možda je jedino i samo to ipak pokretač svih zbivanja kod nas.
Je li to krajnja ideja bila možda ili u čemu je svrha nastalog amblema na travnjaku? Nimalo originalno, moram priznati.
Da je kakav domišljati grafit gdje su u žurbi slova stisnuta u desnom kutu koji vrvi pravopisnim greškama, pa ´ajde, ili kakva guzica nacrtana ili kakva gola navijačica( ali nema toga kod nas) koja bi pretrčala stadion s nekim transparentom, iako nije smjelo biti publike, e to je već zanimljivo.
Tehnički savršeno precizno iscrtan kukasti križ dovoljnih proporcija da ga se uoči iz daljine, e to je zbilja neduhovito i preglupo, i nadasve planirano i ciljano. Uradak tko zna čiji, kakve izolirane grupe, koja možda nije niti navijačka. Možda samo izvode radove po narudžbi i imaju svoj troškovnik usluga.
A ostatku svijeta to je još manje duhovito, pogotovo što svako malo netko iz Lijepe naše osvane u nekom kontekstu fašizma ili nacizma, a netko se i svjesno potrudi da zaglibimo još dublje, kao npr. naš bivši nogometni kapetan kojemu je od svih lijepih stvari iz povijesti u glavi ostalo samo da je za dom spreman, s čime će i on zasigurno ući u povijest hrvatske gluposti.
Pa šta će taj svijet vani misliti o nama? Da smo mentalno cijelo stoljeće unatrag i da smo ksenofobični ili šta ..?
A to sve uopće nema veze sa sportom u ovom slučaju, s navijačima bilo kojeg kluba, s ljudima koji vole gledati utakmicu, koji odgajaju djecu u tom duhu, kojima je još to malo nogometa jedino radosti što im je ostalo u hrvatistanskom životu jer im je sve uzelo, srezalo, ukinulo, degradiralo ih kao radnike i kao ljude.
Nitko živ tko gleda kako spojiti kraj s krajem i napraviti najbolje od svog života s obzirom na situaciju , a to su otprilike svi u Hrvatskoj, ne bavi se takvim stvarima, niti razmišlja tako. Kakav nacizam, kakav fašizam.!?
To su djela umova koji nemaju šta raditi i kojima, nadasve, nije stalo ni do Hrvatske, ni do hrvatskog sporta i hrvatskog čovjeka.
Jedna od posljedica ove grohotne gospodarske krize, koja je izbacila besparicu i nezaposlenost u prvi plan, koje funkcioniraju kao refleksije na podložne umove, da ne kažem kao opće stanje duha trenutno u zemlji.