DVOJNA (NE)LJUBAV

tekst: Josip Mayer
Turci u Njemačkoj veći su Turci od domaćih Turaka. Vidjelo se to i  na ovim izborima kada je više od 60 posto Turaka u Njemačkoj glasovalo ZA veće  predsjedničke ovlasti.

Moglo  bi se slično reći i za druge nacije koje žive u Njemačkoj. Ali, ipak je razlika, jer neki žele suradnju i socijalno izjednačenje, dok drugi svađe i ratovanje. Na Nijemcima je  da sada reagiraju.

Situacija je u Njemačkoj vrlo zabrinjavajuća. Čovjek se može slobodno upitati, kako je moguće da je jedan čovjek poput Recepa Tayyipa Erdogana mogao pokrenuti da toliki postotak Turaka u Njemačkoj glasuje za njega. Poznato je da u Njemačkoj živi negdje oko  1,5 milijun turskih državljana s pravom glasa.

Poznato nam je također da je Njemačka slobodna, demokratska, moderno razvijena država u kojoj je i za tursku naciju bilo izbornih skupova svih stranaka. Sloboda mišljenja nije ograničena, muškarci i žene ne moraju strahovati da će dospjeti u zatvor ukoliko se kritično izjasne o budućem samovladaru.

Ipak je bilo  i onih koji  su se izjasnili na referendumu PROTIV Erdogana.  Ne pomaže ni činjenica da je tek 50 posto njemačkih Turaka s pravom glasa izašlo na referendum. Njemačka će morati biti iskrena. Političke, kao i društvene snage moraju priznati da je u proteklih nekoliko desetljeća, pored svih integracijskih uspjeha, ipak puno toga krenulo po zlu,  kad toliko puno ljudi koji žive u Njemačkoj, podržava jednog čovjeka koji između ostalog želi ponovno uvesti smrtnu kaznu.

To nije sasvim bezopasno u ovoj izbornoj godini u Njemačkoj. Sve će to dovesti  u pitanje  populističke rasprave o dvojnom državljanstvu  iako svi imaoci  dvojnog državljanstva u Njemačkoj nisu Turci.

Logične su i poruke dan kasnije i prijetnja da će se konačno prekinuti pregovori o pristupu Turske EU. Upravo je dugogodišnje naivnost njemačke politike dala Turcima osjećaj da ih se ne uzima za ozbiljno što je Erdogana potaknulo na odluku da jednim jasnim protu-EU-kursom demonstrira moć i snagu.

Naravno da Europska unija po ovom pitanju mora konačno voditi jasan zajednički kurs. Ukoliko Turska nije poželjna kao punopravna članica, onda se to mora iskreno i reći i tražiti druga rješenja. Jer Turskoj je Europa gospodarski potrebnija nego obrnuto. To zna i Erdogan. On je postao velik jer je bio gospodarski uspješan. A njegova zvijezda će ubrzo pasti ukoliko se gospodarski pad bude tako rapidno nastavio. Već sada stopa inflacije iznosi više od 11 posto, a stopa nezaposlenosti od 13 posto najveća je u proteklih sedam godina.

Prema svemu sudeći, ovakvim nedemokratskim načinom vođenja politike, Turska si reže granu na kojoj sama sjedi.

Njemačka će probleme vlastitih pristaša Erdogana moći sama riješiti. Naravno da je će  ona i dalje biti multikulturnom društvo, samo uz  jasno zastupanje demokratskog Ustava.

Onaj tko živi u Njemačkoj, mora prihvatiti činjenicu da su dječji brakovi zabranjeni, da su ubojstva iz časti zločin, da su homoseksualci isto tako ravnopravni kao i žene, da ratovi nisu svetinja već su to zajednički razgovori i pregovori, da je njemački Ustav iznad svega, i da se o toj činjenici ne treba uopće raspravljati.

Nije tako ni bezopasna izjava jednog njemačkog  Turčina na jednoj njemačkoj televiziji, koji je na pitanje zašto su mnogi Turci u Njemačkoj glasali  za Recepa Tayyipa Erdogana odgovorio, da  žele iz Njemačke stvoriti Osmansku državu.

Eto, koja je to opasna poruka  Nijemcima! Kada se ne može nešto ostvariti  ratovima, onda je najbolja prilika to ostvariti nametanjem, u ovom smislu turske nacije.

Özdemir, njemački političar turskog podrijetla agenciji DPA izjavljuje: „Ubuduće moramo više učiniti da oni koji stalno žive u Njemačkoj ne stoje samo na vršcima prstiju na tlu Ustava i temeljnih načela, nego s obje noge.“

No upozorava kako za Turke i u Turskoj i u Njemačkoj, koji su glasovali „protiv orijentalnog despotizma, sada nastupaju teška vremena. Ljudi koji su se založili za demokraciju, trebaju našu podršku i to upravo sada.”

Bilo bi krajnje vrijeme da se Njemačka konačno zabrine i uvidi da joj nisu prijatelji oni koji se dvolično ulizuju u lice, a iza leđa dobro ne misle.

Potrebno je ujedno imati na umu da svi Europljani s dvojnim državljanstvom nisu Turci, a kamoli dvolični i vrlo su se uspješno integrirali u njemačko društvo.

Voleći Njemačku i rodnu  domovinu svojih djedova i pradjedova, pomagali bismo i bili od koristi i jednima i drugima.