Ivica Smolec
Poezija?!
Ma, dajte!
Kome treba poezija
osim onim čudnim ljudima
koji razmišljaju samo o ljubavi,
strasti, čežnji i nadi?!
Ili o tome
kako ptice ljepše pjevaju
daleko od asfalta,
čelika i betona?
Ti čudaci bave se banalnim stvarima,
izlaskom sunca iznad voda,
suzom u oku djeteta,
uspomenama…
Oni plaču kad ugine običan pas
a ne znaju, vjerojatno,
imena i titule
mnogih slavnih sinova
iz slavne povijesti.
Ne znaju, sigurno,
kako pada vrijednost dionicama,
kako je teško sačuvati
i uvećati
bogatstvo,
ma kako stečeno bilo.
Ne poštuju moju borbu, našu borbu,
za bogatstvo, moć i vlast
i, naravno, za prosperitet
domovine.
Ma, koga još zanimaju
ptice i psi,
suze i ljubav?!
Pjesnici su neprijatelji naroda,
oni zloupotrebljavaju demokraciju,
pronalaze rupe u zakonu
i omalovažavaju naše zasluge
time što ih ne veličaju.
I zato, gospodo,
predlažemo dopunu
ovog zakona:
zabraniti poeziju
koja ne pjeva o nama!
18. kolovoza 2008.;
(Radio Sljeme, emisija “Razgovor s poezijom”,
30.11. 2010., recitirala voditeljica Sanja Brajković)