piše: Katarina Pavlović
Ako dobro razmislimo, vratimo sjećanja unazad, u našoj glavi se mogu razbistriti razni trenutci gubitaka.
Gubitak nije uvijek i jedino smrt. Razmišljajući o tome sa više strana, u raznim dimenzijama, dolazimo do zaključka da svakodnevno gubimo. Proživljavamo takozvane „male smrti“ . Ponekad na dnevnoj, ponekad na tjednoj bazi.
Netko će pomisliti, kada?
Ako meni današnji dan prođe u razmišljanju o prošlotjednom problemu, nije li to „mala smrt“? Mala jer i dalje funkcioniram, ali smrt jer mi misli žive u prošlom tjednu.
Kada ćemo mi ljudi, shvatiti, gorko shvatiti! Svaki trenutak koji proživljavamo sada, trenutak je u kojem možemo napraviti najbolje sebi pa i drugima. Život je tu da učimo i stvarno se to učenje događa svaki dan. Iznova se pojavljuju nove stvari u tvom životu i ti ih određenim sustavom smještaš i rangiraš po važnosti.
Odlučimo onda još danas. Neću si dozvoliti da ponovim istu glupu, smiješnu stvar od jučer, od prije mjesec dana. Vrlo nebitno od kada. Bitno je započeti proces. Prvo odluke, a zatim akcije.
Sve što primamo iz okoline, trebali bi primati sa rezervom.
Zašto da si uopće stvaraš stres oko stvari koje nisu istinite, nisu provjerene ili ti ih je rekla osoba koja ni sama sebi ne vjeruje u tu priču. No ono što je bitno, je to da te uspijeva baciti u očaj.
Svim tim malim gubitcima dolazimo nespremni do velikih gubitaka. Kada dođe do „velike smrti“ mi ju doživljavamo puno stresnije. Svi veliki stresovi ne bi nam bili toliki problem da smo riješili one male.
Zato se opet vraćamo na dio, donesi odluku još danas!
Postepeno ću rješavati probleme, kako ne bi došlo do tolikog nakupljanja istih. Samim time lakše ćete funkcionirati i nećete dovesti sebe do situacije da ste nesposobni za ono osnovno u životu.
Što je ono osnovno u životu?
To je već individualno, ali budimo realni. Postoji ljestvica prema kojoj se rangiraju potrebe. Prvo su fiziološke potrebe, temelj. Penjući se po toj ljestvici idemo prema manje potrebnim stvarima za preživljavanje. Nešto poput prihvaćanja, samopoštovanja, ljubavi, privrženosti…
Ne bih rekla da su manje važne, jer emocija zna biti sve. Hrana, piće, san…