IVIČINI SLAVONSKI DIVANI

Pa eto, ako baš mora …veli nam u poruci Ivica Vlašić naš novi suradnik, šaljući nam tekst o sebi i jednu, baš sasvim, “normalnu fotografiju”. Mora, mora …odgovaramo, i s radošću čitamo i evo i dijelimo, lijepo i s puno duha, napisane redove dajući im okvir u rubrici naslova Slavonski divani. Dobro nam došao Ivica! Dobro nam došli Tvoji Divani! (Uredništvo)

ŽELIM RASTI ONDJE GDJE SAM POSIJAN

piše: Ivica Vlašić
Uvijek je teško pisati o sebi, a da to bude objektivno, a ne egoistično…

Ukratko, kad sam se rodio, još tamo u prošlom stoljeću, u Slavonskom Brodu, roditelji mi dadoše ime Ivica…čisto da se malo razlikuje od sveprisutnog Ivana. Pa opet, slavim imendan na blagdan svetog Ivana apostola.

Bog mi je na prvom mjestu. Obitelj odmah potom. Jer, bez Boga i obitelji, ne bih danas bio i ne bih stekao sve što jesam. Jedino Bog zna koliko sam i u čemu dobar, a moje je da se i dalje trudim. Bogat sam – ne materijalno, nego duhovno, i predivnim ljudima koji čine moju svakodnevicu. Oni bi mogli više reći o mojim talentima, zahvaljujući kojima nastojim činiti samo dobro. Ljudima na korist, Bogu na slavu.

Tako sam se još i u srednjoškolskim danima pronašao u novinarstvu. U pisanju. Vođen mišlju kako papir sve trpi, kako je sve puno lakše napisati nego izreći. Na papiru ostaje trag. Svoje tragove ispisane u bezbroj slova, riječi i rečenica ostavljao sam u dosadašnjem 17-godišnjem profesionalnom radu kao novinar u nizu medija. Počev od školskih novina kojega sam tijekom srednjoškolskog obrazovanja bio urednik. Već tada sam znao da će mi pisani mediji, dakle, novine biti prvi izbor.

No, Božji plan za mene bio je malo drugačiji pa sam „zanat počeo peći“ na regionalnoj radio postaji Radio Slavonija – kao novinar, voditelj programa i prezenter vijesti, nešto kasnije i urednik informativnog programa. Na radiju sam proveo punih jedanaest godina. Usporedo s radijskim, osam godina honorarno sam radio kao dopisnik Jutarnjeg lista te s pozicije radijskog novinara i kao izvjestitelj hrvatske nacionalne radijske mreže Media Servis.  Istodobno, brojne članke objavljivao sam i u nekoliko lokalnih glasila. U međuvremenu sam završio stručni studij ekonomije (smjer menadžment) na Veleučilištu u Slavonskom Brodu te stečeno znanje primjenjivao u poslovima medijskog marketinga.

Priliku za upoznavanje televizijskog novinarstva dobio sam odmah po osnutku i otvorenju regionalne TV kuće u rodnom gradu. No, pred  TV-kamerom  se ipak nisam našao. Niti iza nje. Moje pero i rokovnik zamijeniše kompjutorski miš i monitor. Pojaviše se prve internetske stranice i portali – novi prostori u kojima sam mogao objavljivati svoje članke. Danas ih dijelim na četiri portala, uključujući i Hrvatski glas Berlin, čijim urednicima Sonji i Antoniju iskreno zahvaljujem na povjerenju.

Zahvaljujući svom duhovnom rastu, u Božjoj blizini, niz godina (bio) sam angažiran u Crkvi, u župi krštenja, na brojnim pastoralnim smjerovima i katehizaciji mladih, a primarno u poslovima uređivanja tjednog župnog glasila i župnog web portala te u službi dopisnika Tiskovnog ureda Đakovačko osječke nadbiskupije. Zahvaljujem Bogu i na tom iskustvu, koji smatram kao jednim od oblika širenja Radosne vijesti – Evanđelja, na što smo kao vjernici svi pozvani.

Stoga mi je imperativ pisanje o duhovnim temama i izvještavanje o lijepim događanjima i susretima u Crkvi u Hrvata. Kao domoljub i lokalpatriota, najradije pišem  o temama vezanim uz slavonsku tradiciju, običaje i baštinu koju smo naslijedili od naših predaka i koju na taj način želim sačuvati od zaborava. Uključujući i gastronomiju. Kažu da sam veliki gurman, premda se to „ne vidi na meni.“

Ne razmišljam o odlasku iz Hrvatske, „životarenju“ usprkos, te nastojim „rasti ondje gdje sam posijan“. Slobodno (neradno) vrijeme najčešće koristim za razgovor s Bogom (molitvu) i druženje s prijateljima, te povremeno pjevam u crkvenom zboru mladih. Volim glazbu, more, ljeto, putovanja i misterije prirode. Pred svakim oblikom nepravde uzmičem, nastojeći se držati zlatnog pravila: kako želiš da ljudi čine tebi, tako čini i ti njima.

Svima unaprijed hvala na čitanju i podršci.

Pozdrav, Ivica