Iz naše arhive/ objavljeno 23.09.2015.
Sven Adam Ewin
Neke osobite riječi
Pritisnem
Silom
Od deset tisuća tona u sekundi na kvadrat,
Od čega tlo zadrhti.
I one ostaju.
Druge zakucam:
Kuc!
Kuc!
Kuc!
I na njih vješam razne veznike i to.
A onda nabacim rijetku žbuku
Pa u nju
Prstom
Utisnem
Prolazne riječi u raznim bojama. One otpadnu
Čim se okrenem,
Ali ostane otisak koji ubrzo oksidira smeđe.
Naslov ispliva zbog razlike u tlakovima.
I to je pjesma.
A.. ha.. kao kad se gradi kuća,..pa onda ispadne prigodan krov na njoj.I to je cijela pjesma.
Nekako jednostavno. Kao kod Tadije. U tom je veličina.