Nela Stipančić Radonić
bila sam ondje kamo tek trebam stići
samo na tren
a činila se vječnost
stigoh kasno noću
umorna od puta ni kofere još nisam
ispustila iz ruku
samo su se širom rastvorila vrata
i zapuhao povjetarac s polja
pod nogama bosim osjetih rosu
drhtaj u srcu
i suze u oku
tek toliko da mi umiju lice
i preplave riječi
pa zanijemih zbog tolike ljepote
koja ne stade u oči
ni mirise ne uspješe nosnice upiti
ni pomaknuti s mjesta noge
samo oči još trepere poput zvijezda
pa još stojim kao kip u vrtu
i još se skrivam od jutra da me
ne oživi